Svaki dan je borba. Čula sam negdje da čovjek loše navike može promijeniti samo danas, a ne sutra. Ma zašto pobogu, zašto? Pa svi uvijek kažu:"Od sutra ću." i baš im je dobro. Čini mi se da jedino kod mene to ne pali.

Evo, bacila sam računicu danas, 7 godina se borim sa svojom ovisnošću, a 6 godina sa nesanicom. Da, da i još uvijek mi ništa nije pomoglo. I tako sam ja sada lijepo ovdje,u svojoj sobici u potkrovlju i pjevam si neku tužnjikavu pjesmu Avril Lavigne i prisjećam se svojih pubertetskih dana. Ah, kakva krasna li sam pubertetlija bila. Ah, kakva krasna vremena, nisam ni znala da mi je tako dobro bilo. Ali svaki dan je borba. Riješit ću ja svoje zadatke na vrijeme. Krivo mi je jer sam na jednu osobu ostavila dojam nepouzdane osobe, što zapravo uopće nisam, ona ne zna, ne zna za moju ovisnost, a tako bih joj htjela reći. Ali teško je. Svaki dan je borba. Zašto baš ja? Svi se to ponekad zapitamo, neki od nas možda i nekoliko puta u danu.

Treba mi snaga. Ne znam s kojeg izvora drugi ljudi crpe snagu, ja samo znam da ja nisam kao drugi i nisam drugi ljudi. Iako sam uvijek sumnjala, barem malo, u svoje sposobnosti, nikada nije bilo ovako. Sve je crno i mrak je. Ne vidim ništa. Doduše, vani je zapravo mrkli mrak, mislim halo, 15 do 3 ujutro je. Vidim, neki čudan smisao za humor je još uvijek prisutan, možda je to ono svjetlo na kraju tunela, možda je to ono što me drži na životu još uvijek. Možda je to potencijalni izvor snage da nastavim dalje, da podignem glavu i kažem:" Jebi se svijete i JeBogu! Ja sam JA!" Razočarana sam. Razočarana sam u sebe jer sam razočarala druge. U biti, možda ih i nisam toliko razočarala jer pola njih me i ne poznaje, ali počinju upoznavati onu osobu koja ja nisam. Razvila sam teoriju da pored svoga problema ovisnosti imam i poremećaj ličnosti, mislim da imam čak 3 različite ličnosti. Mhm... Ivana, Jane, Janey. Ivana je osoba u formi, osoba koja pazi na zdravu prehranu, obaveze, uvijek spremna pomoći - ljudi su to naravno iskorištavali, Jane, heh, Jane je anoreksična djevojka, zna ne jesti danima, umjetnički je tip kao Ivana i često se tako prepusti mislima, ona je znala tu i tamo iako stvarno, nenamjerno "iznevjeriti" druge, a Janey...Janey je osoba koja pati od poremećaja kompulzivnog prejedanja, to vam je nešto slično bulimiji. Janey je jako zbunjena djevojka, ona je podosta puta "iznevjerila" druge, iako opet, nenamjerno, za sve je kriv njezin glupi poremećaj. Ovaj glupi tekst postaje odveć dug, bojim se da će se dogoditi upravo ono što mi se danas dogodilo dok sam imala prezentaciju svoga seminara, ljudima je bilo dosadno - bila sam nespremna. A bila sam nespremna zbog svoje glupe nesanice! Ma pogriješila sam, ja uopće nemam poremećaj ličnosti, ali uz svoju Ivana osobnost imam još Jane i Janey osobnosti.

Toliko je kasno da već stvarno gluposti pišem, a imam potrebu pisati. Volim pisati. Moram priznati, ovo je slično onom Eseju kojeg sam ranije napisala.
Usamljena sam. Želim biti voljena, ne tražim puno. Stvarno sam usamljena i sama, stvarno ne tražim puno, jer ja volim svim srcem i dajem cijelu sebe u ljubavi, koje god ona vrste bila.

Svaki dan je borba, ali nastavit ću se boriti! Jer, nemam više što za izgubiti. Naći ću ja svoj izvor snage. Ja to mogu.