Umjetnik je paćenik svoga vremena i posthumno odlikovani heroj.

Umjetnik je neshvaćen od očiju šire javnost. Desetkovan je materojalnim i trodimenzionalnim viđenjem svojih suvremenika.

Nerjetko je smatran probisvjetom i neradnikom. Čudakom koji previše filozofira i puno govori, a opet ništa vrijedno iz njegovih usta ne izlazi. Ljenjivac što po cijele dane hodi u svoja cetiri zida gore - dolje, mišlju toliko daleko, da ni on sam ne može točno utvrditi svoje trenutno stanje. Niškorist kome dani prolaze uludo, sa perom među prstima, on gotovo da ne radi ništa.

Dok je živ i plućima diše, kao duh prolazi kroz gomile ljudi što ga ocjenjuju i podcjenjuju. Kao lav u čoporu hijena on ne nalazi svoje mjesto pod suncem. Sve dok ga ne sahrane i ne ode na vječna lovista.

Netom poslje njegove smrti netko toliko mudar i hvale vrijedan prepoznat će njegovo djelo. Njegovu uzvišenu ličnost što tako divno opisivala je stvati. Što tako divno pisala je perom. Ni jednom uncom potrošene fizicke snage on je stvarao tako velike, tako grandiozne strukture, dižuci ih nebu pod oblake.

Tužna je sudba onoga što zna i jasno vidi. Tužna je sudba umjetnika koji se svoga djela stidi.