| torbe na štapu |
|
|
| Luda Mama | |
| Petak, 29 Svibanj 2009 | |
|
Pogledaj dugu na nebu- viknuo je Tonček dok smo izlazili iz škole. - Da, krasna je, još je bolje to što danas nemamo zadaću -odgovorih. Slobodni smo cijelo popodne- veselili smo se Dok smo tako išli iz škole Tončeku se odnekud stvorio štap u ruci. Mogli bi se mačevati- predloži Tonček Ali ja nemam mač- primijetila sam Slomiti ću štap na dva dijela- dosjeti se on. Ne, znaš što! Baš mi je teška torba, stavit ćemo obje torbe na taj štap i nositi ih zajedno. Skinuli smo torbe s ramena i kroz ručke provukli štap. Baš smo dobro ovo smislili! - bila sam ponosna na sebe. Tako smo torbe nosili neko vrijeme, a onda se pred nama našla velika lokva. Zajedno ćemo preskočiti lokvu u isto vrijeme- predložih. Ali taj Tonček baš je bio spor. Preskočila sam lokvu prije njega, štap se slomio i obje torbe pale su ravno u lokvu. Brzo sam zgrabila svoju torbu .Ali Tonček!! Njegova krasna plava torba se otkopčala i voda je ušla u nju. Brzo smo ju izvadili. Ali nije bilo pomoći. Sve knige i bilježnice bile su mokre. Najviše se namočila početnica Što sad? Sve smo stvari iz torbe raširili na klupu koja se našla u blizini da ih malo posuši sunce. Torbu smo obrisali maramicama. To si ti kriva! - ljutio se Tonček. Oprosti- rekla sam tiho. Ostale knjige I bilježnice malo su se posušile na suncu, ali početnica je bila i dalje jako mokra. Dobro pa gdje si ti? - pitala je mama - Ručak se odavno ohladio. -Sušili smo Tončekove knjige... Sušili ste knjige?? Ubuduće izvoli iz škole doći ravno kući - naredila je mama. Idući dan poklonila sam svoju početnicu Tončeku, a ja sam uzela sestrinu, ona je tako čuvala knjige da je njena početnica od prošle godine izgledala kao nova. Što je o tome rekla Tončekova mama nije mi htio reći.
|
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|