Jednom su mi rekli "Nemoj voziti brže nego što tvoj anđeo čuvar može letjeti!"

No, kao da je mene to zanimalo. Bila sam mlada, luda, puna želje za životom. Sretna, a u isto vrijeme tužna. Željela samvidjeti svijet, putovati, izgubiti se u zelenoj šumi punoj opasnosti, doći u nepoznato, vidjeti zabranjeno...

Upravo ta želja za životom je i dovela moj život na kraj tunela, na ivicu kraja, pred samu smrt.

Voljela sam automobile, brzu vožnju i alkohol. Eh, kad sve to skupite zajedno dogodi se ono što se dogodilo meni. KRAJ!

Zadnje čega se sjećam bila su svjetla kamiona koji mi je dolazio u susret, preblizu. Onako pijana mislila sam da vidim sunce, da sam u sedmom nebi, a i bila sam. Onaj koga sam najviše voljela bio je uz mene. Bez obzira što je bio pijan kao svinja i što se ponašao prema meni kao da sam zadnja kuja. Ipak sam ga voljela. Sjećam se da sam se taj dan pitala što me uopće privlači na njemu, nije bio bogzna zgodan a o dobroti da ne pričam. Ali nešto me privlačilo na njemu. Viša sila, možda...

Znam da nisam željela umrijeti, tko bi to uopće želio. No, to je vjerovatno i razlog zašto se sjećam onih par sati nakon moje smrti, razlog zašto se sjećam uplakane majke koja vrišti iznad mog bolničkog kreveta, zašto se sjećam svoje najbolje prijateljice koja je ljubila moje beživotno tijelo, a ja sam to sve gledala iz nekog kuta...

A Moj dečko, moj Marko... znam da je bio u susjednoj sobi, borio se za život, Vidjela sam bolničare i sestre koji su ga očajno nastojali vratiti u stvarnos. Bio je pored mene, osjećala sam ga. Čula sam glas koji mi je govorio da mu je žao i da me volio na neki čudan način. Znala sam da je to on ali nešto u meni nije mi dalo da mu odgovorim.

Bilo mi je drago kada sam vidjela sve moje prijatelje, sve one ljude za koje sam se pitala vole li me uopće. Sada sam to znala, pokušala sma im nešto reći, vrištala sam, ali me nitko nije čuo.

Nisam bila neki vjernik, ali sam vjerovala da Bog čuva nešto posebno za mene. Znala sam da je ovo plod mojih nesigurnosti, da mi Bog želi uljepšati onih par sati nakon kraja. Nisam željela otići ali sam vidjela svijetlo, ito kao i ono svijetlo kamiona prije moje smrti. Privlačilo me, bilo je potpuno bijelo i zasljepljujuće. Krenula sam prema njemu, i okrenuvši se zadnji puta prema voljenima, otišla u nepoznato.