Baš te sunčane nedjelje dok zvuk lastavica putuje ,dok vlak glasno doziva da nestanem,ti spavaš i ne primječuješ ,a ja se ne usuđujem probuditi i uništiti mirno disanje i kad shvatiš da sam otišla znam bit će kasno,ali molim te prepusti se snovima i sanjaj nas i našu slobodu ,ne kao putnike koje čekaju vlakove koji nikako da zakasne nego sanjaj da smo tu cijeli život sretni i bezbrižni i jedino što će nas brinuti je kako se prošetati ulicama gdje nema vlakova ,trgovima i parkovima gdje vrijeme nikad ne prolazi,sanjaj ljubavi moja.

Zbog ukradenih dva dana i noći puni sreće naše ne žali.Zato ne budi se i pusti me da odem jer moram ,ali znat ćeš da mi je kazna da mi nismo suđeni jedno drugome i oprosti srcu koje te voli i ovom suncu koje te pokušava probuditi i otvorit te voljene oči,zlato moje  i pusti da mi ova nedjelja ode bez suza i tuge za jedinim čovjekom koji mirno spava ,kojeg ostavljam njegovoj svakodnevnici ,ali ne usuđujem se ostaviti trag da ti ne bude teško .Zapamti samo da za tebe postoji netko tko će biti dovoljno blizu da ostane uz tebe jer ti ne trebaš putnika koji je dovoljno daleko da ode baš te sunčane nedjelje,taj putnik te zauvjek voli i zato te pušta tvojim pticama slobode.dany