Slike lijepe i snove šarene imala je djevojčica i vesela bila.

    Majka je šutjela mučno, a tate nikada bilo nije.

    One su dvije sporazum imale i majka oko nje o svemu je brinula.

     Toplo i svijetlo bilo je djetinjstvo, a priliku za tihu igru kraj kamina nosile su kiše.  

     O tatama u društvu pričati  znala nije, ali zato je o pticama i slobodi svima pjevala. Čudnim pogledima pratile je kolegice i šutjele, znatiželjne i podozrive. Tajne su grupe stvarale u kojima se ogovaralo s lutkama.

     Osjetila je djevojčica povjetarac iz tajnog društva, a dječaci joj čak i cigaretu ponudiše.

      Smiješno joj bilo kakav je to svijet, kolika su posvuda čuda neobjašnjiva.

      Majka je pustila da čuda istražuje, a da je oslobodi jutra i popodneva školskih nije mogla. Radila je mučaljiva žena da djevojčica snove svoje dalje plesti može.

     Čuda se pojaviše u pisanju, računanju i crtanju, toplim obrocima i vježbanju. Ali je uvečer sama u sobi plakala jer nije ključić našla tajnih odaja svojeg školovanja.

      Jedino joj lijepo bilo čuti priču, kakva sreća i radost da ne šute sve te knjige nego pjevaju i kazuju o divotama koje ona odmalena sanjaše u toplom domu.

      Majka joj prišla ražaljena, ali riječ ne iziđe koja bi čuda otkrila.

      Tako nekako, korak po korak, djevojka postade, ljubeći romane, stihove recitirajući i tajnu momaka sluteći. Oni je ne gledaše u čudu nego joj cvijet ponudiše, kako to riješiti, pitala se, i haljine joj pohvališe i pjesmu i slobodu.

       Majka trudna šutke baci cvijeće u ormare duboko, ali je pusti recitirati u toplini i na svjetlu.

      Putujući tako svojom stazom poznatom, susretala je mlade i stare, po cigaretama i cvijeću je znala da su to ona tajna društva u kojima su tate.

      Jedan joj ne dade ni cigaretu ni cvijet ni haljinu, nego ponudi hlače i čvrstu ruku da uči držati ključić od neobjašnjivih čuda tako da ga ne izgubi.

      Držala je ključić i recitirala, zahvalna na daru, ali prekide se priča u najvećoj slobodi: u tajni bijaše čudo slobode nasilja. Ali ključić je imala djevojka lijepa i u hlačama spremno razotkrila svoju stazu recitiranja.

      Preskočila je traumu bez cvijeća i haljina, zaboravila tatu i čitala nove romane, u toplini doma kraj šutljive majke, kao žena u hlačama koja sluša ptice i ne recitira više nego pjeva slobodno.