Moja baba Kata često priča o uspomenama iz mladosti,o udaji,ali nikad ne priča o svojem djetinjstvu.Znam da joj je otac poginuo u Prvom svjetskom ratu,majka ih je ostavila i ponovo se udala,odgojili su je stric i strina zajedno sa svojom djecom.Možda ne priča o djetinjstvu zato što nema o čemu pričati?Možda je ona poput Šimunovićeve Srne htjela postati dječak jer su djevojčicama igre bile zabranjene?

       Stric i strina jedva su čekali da se baba uda jer hvala Bogu onda su "jedna usta manje u kući".Tako su joj našli moga pokojnog djeda  koji je bio dvanaest godina stariji,dobra prilika jer je bio zaposlen,a udaja je za babu bila nešto neizbježno,nešto zašto je žena već samim rođenjem predodređena,ženska djeca su za nju "tuđa kuća".Često mislim da se danas samo promijenila forma,ali ne i sadržaj.

      Nedavno je umro moj djed,a baba mi je odala jednu tajnu iz svoje mladosti .Voljela je ona svojeg vršnjaka Antu,ali kad je djed došao u prošnju,Ante je bio u vojsci,nije mogla birati.

Baba Kata tvrdi da je zavoljela djeda,poštivala ga i trudila se biti dobra žena.Djed je bio vrijedan i uvijek je  skrbio za svoju djecu,nije pio i samo ju je nekoliko puta udario opravdavajući ga da je ona izazvala  svojim dugim jezikom.Ponekad je znao biti jako ljubomoran,ali kako je udaja za nju bila jedina svrha življenja,sve ono što je dolazilo u braku dešavalo se drugima pa i njoj.

Ponekad me zna "zapiliti" svojim bračnim savjetima poput"sinko,nikad mužu nemoj odbiti...znaš ono...,muški ti ne razumiju da ti uvik nije stalo,njihova je krv drugačija,njima je češće stalo do toga nego nama ženama"ili "budi u svakoj prilici uz muža,nemoj mu kontrirati pred drugima,ne jadaj se nikome..."Obično je  ja prekinem i uvijek joj ponavljam ne zovi me, sinko, jer ja nisam muško,a ona mi ljutito kaže znam ja da ti misliš da sam ja stara i zaostala,ali ja ću govoriti jer će ti bar nešto ostati u glavi.Često se nakon njenih govorancija osjećam isfrustrirano jer želim živjeti bez diobe na muški i ženski svijet.

Moja je djeca obožavaju jer ona uvijek ima skrivenih slatkiša za svoju praunučad.Naravno,moj sin uvijek dobije više i bolje.E,tada me stvarno naljuti."Ne ljuti se sinko ,pa on je muško ",hladnokrvno mi odgovara.Svjesna sam da nema smisla objašnjavati joj kako su moja djeca ravnopravna bez bez obzira na spol i kako mi svojim postupcima  kvari Marka.Jednom sam joj ljutito rekla :"Kako si samo mogla?""Pa to je bilo normalno",rekla mi je svojom nevjerovatnom mirnoćom."Ako je  nekad bilo normalno,danas nije,i nemoj više praviti razliku između Marte i Marka!"Baba je znala na što se odnosilo moje pitanje,jer je to između nas bilo pitanje nad svim pitanjima.Naime ,kad je rodila blizance,ujaka Niku i tetu Mariju pri dojenju bi najprije nahranila ujaka,a teti bi dala ako što ostane."Niko je bija lip ka slika,crven u licu,bucmast,a Marija  žuta ka limun,pjegava i kržljava,Bože mi prosti kao da nije bila naša.Srića moja što su bili blizanci,inače bi mi onaj stari vrag mozak popija,Bog neka mu dušu prosti",govorila je.

       Moja djeca obožavaju slušati njezine priče,moram priznati i ja sam ih nekad uživala slušati.Nije ni čudo što nisam sva svoja!Priče babe Kate su priče strave i užasa,istina sve su bajke pomalo stravične ,ali se ne mogu usporediti s nijednom babe Kate.Baba je ,naravno,glavni lik svake priče jer je ona to" tobože sve svojim očima vidila ".Nijedna njena priča ne završava sretno,uvijek netko na kraju umire.Smrt je zapravo za nju nešto normalno,nešto što je dio života kao i rođenje kojem se treba radovati.Kad malo bolje razmislim ,njena je mašta refleksija njene životne stvarnosti.Svjesna je ona od malena da njezin čemeran i mukotrpan život neće dobra vila čarobnim štapićem pretvoriti u divan život,a možda je jednostavno takva naša slavenska mašta?

Kad pretjera sa zmijama,duhovima i mrtvacima koji šeću ja je onda prekinem:"Dosta,babo,djeca će se uplašiti!"E,tada se ona strašno naljuti i obavezno digne kažiprst:"Tebe sam odgajala dok su ti se mater i ćaća mučili u tuđini,pa što ti fail?"

 "Što mi fail?"često se pitam u sebi.Svakodnevno od sebe tjeram strahove koje je baba nesvjesno posijala.Prst prijetnje babe Kate kao da je od početka svijeta upućen svim ženama.Uvijek buntovno reagiram kad se razgovara o muško ženskim odnosima,želim da me se doživljava kao feministicu,ali u obitelji sam zapravo babina blaža kopija.Možda još nisam u sebi raščistila da baba Kata živi u meni,da sam ja njen nastavak bez obzira na razliku u godinama,obrazovanju i poimanju svijeta.

Dok sam u studentskim danima posjećivala babu,na odlasku bi me u pravilu savjetovala:"Dušo, čuvaj svoje poštenje!"Njezina pokojna prijateljica Tereza često bi dodala:"Čuvaj bužu ka dušu!"

               Moja cimerica iz studentskih dana živjela je s babom,a majka joj je živjela u susjedstvu s drugim mužem s kojim se Ana nikako nije slagala.Biološki otac moje cimerice potjerao je iz kuće nju i njenu majku zato što je rodila kćer.Ana je uvijek govorila:"Nikad se neću udati za muškarca iz ovog kraja!"Sada živi u Švicarskoj sretno udana za Marcusa,čistokrvnog Švicarca koji tako dobro priča hrvatski i obožava  Aninu zemlju.Nedavno me nazvala nakon povratka iz Hrvatske i potužila se kako već pet dana nije izašla iz stana jer je još drži "ona naša lipa fjaka"."Nisam još psihički  spremna prebaciti se na švicarski sat",potužila se.Ona živi u uvjerenju da je Marcus njena druga polovica jabuke.Nikako se ne mogu složiti s njom da i ovdje nije postojala njena polovica jabuke,ali sam svjesna da su njeni strahovi  koje je naslijedila od majke poput crvi pojele tu drugu polovicu .

                               Vraćajući se nedavno s posla srela sam prijatelja Tomu ,znatiželjno sam ga upitala je li mu rodila sestra."Je,zar ne znaš opet je rodila dite,četvrto,baš ga ide!"pucao je od smijeha i dodao :"Stipi je laknulo,sad su još uvik 0:0".Stipe i Tomin zet su dobri prijatelji ,a Stipe je prije desetak dana također dobio četvrtu curicu tj.dite.

                    Nedavno nas je moja sestra iznenadila ugodnom viješću da je u drugom stanju.Svi smo bili oduševljeni ,a moj sin je mudro rekao:"Neka bude živo i zdravo,ali ipak bih volio da piški u zid!"Bila sam u šoku!Pljuska mojem odgoju!Jesam li se se ja usput izgubila u vremenu ili sam ipak u dvadeset i prvom stoljeću?