U zadimljenu garažnu birtiju "Sloga" je ušao mladić od nekih dvadesetak godina sa fasciklom u rukama, obučen u iznošenu košulju i farmerke, blijedog i bolešljivog lica, malo ćopav na jednu nogu. Bog mu nije dao mnogo na izgled, a sudeći po njegovom odijelu, nije mu mnogo dao ni materijalnog dobra. Sjeo je za jedan sto u ćošku i izvadio cigarete na sto. Pušio je zlatni "Paramount", najgoru među najgorim cigaretama dostupnim na ovim prostorima. Nervozno izvadi svojim tresućim rukama izrazito malih šaka jedan cigar i zapali ga. Na prvi dim se zakašljao kao levat, otkrivajući svoj naročito kratak pušački staž. Od crvenog starca koji je prišao da ga usluži zatražio je cjenovnik, ali dobo je samo zbunjen i iznenađen pogled i odgovor: "Bog te jebo sine, znaš ti gdje si ti do'šo?" Krenuo je da se raspita za cijene, ali stari mu to ne dozvoli, već uzvrati pitanjem: "Šta hoćeš?", a kada ovaj reče dosta neodlučno: "Paa... neku pivu...", stari mu okrenu leđa i ode po pivo, te mladić osta uskraćen za odgovore koje je naumio da dobije.

 Osim našega 'junaka', u bircu je bilo još dvanaest gostiju, jedanaest muškaraca i jedna žena. To su bili ugalvnom stariji ljudi, zavidnih alkoholičarskih karijera, svi izborani, krezavi, naduvenih podočnjaka i krvavih očiju. Svi su pušili, svi su pili. Jedini pripadnik ženskoga spola je imao nekih dvjesto kila, u plavo obojenu kosu sa sijedim izrastkom od skoro deset cenata, podbuhlog, crvenog lica na kom su se kapilari vidjeli kao da ih je neko nacrtao. U ustima joj se klatila cigara, zabodena na mjesto dvojke koja je najvjerovatnije bila negdje izbijena, prilikom kakvog pada u piću. Jedan propali gospodin sa šeširom i brkovima koji su po sredini bili žuti kao nekakvo bolesno govno, poremećene ravnoteže pijanstvom od ranog jutra, je jedini govorio u cijeloj kafani, a i njega niko nije lušao, već je on to srao u prazno, nešto o tome kako je on bio kapetan broda. Osim tog pripovjedača bez publike čiji izraz lica kao da je govorio: "Velika sam ja riba bio ljudi moji, ali eto, sjebaše i mene...", sva ostala lica su bila u potpunosti bezizražajna. Niko nije ničim odavao bilo kakvo duševno stanje, kao da su bili lutke, samo su sjedili, cugali i pušili cigare. Sumornu tišinu su jedino remetili navodni kapetan i glas radijskog spikera koji je čitao nekakve aforizme, da te bog sačuva glupe. Mladić sa početka priče je i dalje nervozno pušio. Pivo gotovo nije ni dohvatio. Stalno je bacao pogled kroz izlog kafane, prljav i mutan kao kakva gradska lokva. Izvadio je iz fascikle nekakve papire i indeks, te stao da to razgleda. Sjedio je tako dobrih pola sata, a onda se obratio svom prvom susjedu, čovjeku sa kapom nabijenom samo do ušiju i nekakvom šuškavom vjetrovkom, koja je do pola bila ljubičasta, a od pola zelena, koji je pio konjak na stolu koji se ljuljao zbog različitih dužina nogu, klasičnog kvara birtijskih stolova:

- Izvinite gospodine! Da li poznajete izvjesnoga Miću, i da li takav uopšte svraća ovdje? Znate, ja sam student, a on bi mi trebao nešto pomoći oko jedne zadaće koju neizistavno moram sutra predati, inače ću morati da obnovim godinu. - 

Ovaj ga je dobro odmjerio, kao da razmišlja šta da mu kaže, a onda se proderao kao mahnit vrlo nerazgovijetnim krikom: - ŠTA SI REK'O?! - Mladić se malko sjeba, što od siline glasa ovog pijanca, što od alkoholne zapare koja je izbila zajedno sa glasom iz utrobe upitanog, a onda ponovi pitanje:

 - Znate, ja sam student sociologije, i ako sutra ne predam ovu zadaću, koju nisam u stanju sam da uradim, obnoviću godinu. Imam dogovor sa gospodinom Mićom u ovoj kafani, ali njega još nema i mnogo kasni, pa vas pitam da li on uopšte ovde ikada svraća, jer sumnjam da se ja i on baš nismo dobro razumijeli.- 

Pjandura se opet zagleda u njega, pa okrenu pogled u plafon, sastavi svoj konjak i uze cigaretu da zapali. Sve vrijeme mladić ga je gledao očekujući odgovora. Ovaj uvuče dug dim, zadrža ga koji trenutak, otpuhnu i dreknu se konobaru: - Husnija! Dajder mi naspi! -, a onda konačno vrati pogled na mladića, koji se sav unervozio od čekanja, i dreknu: - JEL MENI PRIČAŠ? JA SAM NAGLUH, A NISAM TE, VALA, NI SLUŠO! ŠTA HOĆEŠ KOG ĐAVLA? - Mladić ga je gledao zaprepašteno ne znajući šta da kaže. Ovaj se zatačkao u njega kao da se dešava neko čudo. 

- Ejh jebo ga ti Šerife, ne zaj'baji momka jeboga bog, vi'š da se sav zabunio! Šta ti treba sine, on ti slabo čuje, a i pijan je danima, jeb'o njega! - , spasonosno se obrati mladiću bolesno mršavi, sa grozno upalim obrazima i očima, gost kafane. 

Nakon što se malo pribrao, naš mladić se obrati svome spasiocu: - Ja sam student sociologije i nalazim se u nezavidnom položaju. Naime, znate, imam jednu zadaću koju neizostavno moram sutra da predam, inače ću morati obnoviti godinu! Dogovorio sam se sa gospodinom Mićom da se susretnemo u ovoj kafani, ali on mnogo kasni, pa me zanima da li iko poznaje gosn Miću i može li mi iko reći da li taj ovdje svraća i gdje ga mogu naći uopšte! To mi je uistinu neophodno...-

- A imaš li ti ime sine, ja sam naviko da se sa neznancima prvo upoznam, a ako to u tvom selu nije običaj, u mom bogme jest.-, prekinu ga leš-pjano.

- Oh! Naravno! Izvinite! Ja se zovem Hakala! A sad da li znate gdje mogu...-

- Idriz, drago mi je! E de sad reci šta te muči, pa ćemo vidit kako da pomognemo, nije prop'o svijet jeboga bog ga jebo...-  

Hakala, bijesan kao ris, pribra se i opet ponovi: - Ja sam student sociologije -, a neko iz sale dobaci: "Jeb'la te sociologija! Ko je vidio hajra od tog! - i, eto, nalazim se u nezavidnom položaju, jer dužan sam sutra predati jednu zadaću koju nisam u stanju da sam uradim, a gospodin Mićo, koji vlada tom materijom je trebao biti ovdje prije skoro cijeli sat, kako bi mi pomogao, ali njega nema, pa vas ja pitam, da li poznajete gospon Miću i da li on ovdje ikad svraća? Ako ne predam tu zadaću tačno urađenu, moram obnoviti godinu, a živim u oskudici popriličnoj. -

- Pa nije to neki problem, šta si se unervozio bolan! Deder ti popij još jednu slobodno! Husnija! Daj nam bogati dvije pive vamo! -

- Znam da nije problem, ali možete li mi dođavola reći onda gdje bude taj Mićo?! -

Idriz ga pogleda preko oka dok je pio svoje pivo, a kad spusti flašu reče mu: - Pa kako ja kog kurca da znam gdje je taj tvoj Mićo! Nemam pojma dijete o kom' pričaš! Da si me pito za Papeta il' za Belog, il' za Koku, Esmu, Husniju, il' bilo kog od ove raje što sjedi u kafani ja bi' ti odmah rek'o, al' za tog tvog Miću ja čuo nisam za života! -

Hakala nije mogao da vjeruje. Toliko je pobijesnio da bi najradije sad skočio i izdevetao ovu kostursku propalicu koja ga je tu zamajavala. Savlado je bijes i pokupio papire u fasciklu, uzeo svoj indeks i ostatak svojih stvari, i krenuo da plati kako bi što prije pobjegao odavde. Međutim, taman kad ustade konobar Husnija donese pive, a Idriz se ponovo obrati Hakali:

- Sjedi bolan čovječe, kud si navalio! Sjedi popij pivu majka mu stara, jebala te zadaća i Mićo! Čekaj bolan, šta odmah fursetiš kog kurca! Ako ja ne znam, možda neko od ostalih zna! Ja ovdje ionako pijem rijetko, ja pijem najčešće u 'Štoku'. -

Na ove riječi, a više na tek pristiglo pivo, Hakala opet sjede i zapali govnjavi 'Paramount'. Idriz je i dalje nešto mrmljao kako nije propao svijet zbog zadaće. Kada se nagledao Hakaline nervoze, ustade sa stolice i prodera se da ga svi čuju:

- Ljudi! Jel poznaje iko nakog Miću od vas? Ovaj mladić ga traži vezano za nekakvu zadaću! -

Iz gomile se začulo raznih odgovora, ali niko ništa konkretno, a većina nevezano za pitanje. Hakalinom stolu priđe Koka, proćelav i snažne građe, sa brkovima gustim i crnim kao ugalj, i upita ga:

- A da ti sine slučajno ne tražiš Profesora? Ima jedan Profesor što ovdje svraća, a on se zove Mićo. Da ti on ne treba slučajno? -

Izbezumljeni Hakala se najzad prodera: - PA DESET PUTA GOVORIM ZA KOJI KURAC SAM DOŠ'O I DESET PUTA TRAŽIM JEBENOG MIĆU DA MI POMOGNE OKO FAKULTETSKIH PROBLEMA, VALJDA JE LOGOIČNO DA TRAŽIM PROFESORA MIĆU U PIZDU MATERINU!!! -

Koka se onda okrenu masi i dreknu:

- Ljudi! Pa on traži Profesora! Profesor je Mićo! -

Svi u kafani prokomentarisaše manje-više slično:

- Pa znam ja Profesora, Profesor ovdje visi! Što odmah ne kaže jebo ga ja! -

Onda svi opet nastaviše da budu bezlični i da piju svoja pića i puše cigarete. Hakala, videći da mu nema druge nego dernjavom, opet kriknu:

- PA JEBOGA BOG GA JEBO, HOĆE LI MI IKO KAZAT' GDJE JE MIĆO ILI PROFESOR, KAKO GOD, MAJKU MU VIŠE, STO PUTA SAM PIT'O!!! -

Na ovo mu konobar Husnija odgovori:

- Mali, mogo bi ti malko manje lajat, znaš! Ipak su ovdje stariji ljudi od tebe, ti k'o da i nemaš kućnog odgoja, mnogo si nepristojan i kurčevit! -

Hakala, izrevoltiran ponašanjem ove pijane bagre, izusti:

- Imam samo oca, ali kao da ga nemam! Po cijeli jebeni dan je pijan i isti je kao i svi vi ovdje! Vjerovatno ga i poznajete! Moj otac je Hakija! Hakija Uzelac! Alkoholičar nad alkoholičarima, taj popije flašu vinjaka dok si trepnuo! -

Na ove riječi čitava kafana pokloni Hakali pažnju. Svi ga pogledaše značajno, i on shvati da je pominjanjem imena svoga oca, koji je uistinu bio propalica i pijandura kakvu svijet nije vidio, izazvao nekakvu reakciju, ali na tim bezizražajnim licima nije uspio dokučiti da li je to za njega pozitivno ili negativno, pa on odluči da zaigra na sreću:

- Jeste! Dobro ste čuli! Ja sam sin Hakije Uzelca, notornog alkoholičara, kockara, bludnika i višestrukog zakonskog prestupnika! Isti je kao i vi, sa njim se ne može razgovarati kao ni sa vama! Po cijeli dan mi psuje mrtvu majku i ometa mi učenje! Čudim se kako ga do sada niko nije ubio koliko taj vrijeđa sve oko sebe! Svi ste vi bagra pogana! Svi do jednog! Sve go Hakac! Sve! - , vikao je uzbuđeni Hakala, koji se nafurao da je pominjanjem očeva imena ulio neko strahopoštovanje toj pijanoj ekipi. Svi su ga i dalje gledali, pa čak i nagluhi Šerif, koji ništa od Hakalinog govora nije razumio kako treba, a Husnija mu se jedini obrati:

- Zar je moguće da i Hakija Uzelac ima sina... taj je najgora propalica u životu što sam vidio, i ne mogu vjerovati da taj ima dijete! Poznajem ga godinama, doduše uglavnom iz viđenja, i uvijek je mortus pijan i u nekakvom belaju.. -, ali njegovo izlaganje prekide Hakala, koji je mislio da ih ima u šaci. pokazujući po kafani prvu stranicu svog zamašćenog indeksa na kom se lijepo vidjelo da se on zove Hakala Uzelac, od oca Hakije Uzelca.

- Evo! Evo ako ne vjerujete! Ovdje ne piše ni Betmen, ni Robin ni Supermen, nego HAKIJA UZELAC! On je moj otac! I da znate da ću mu kazati kakvi ste! Sve ću mu reći! Baš sve! - dernjao se Hakala ko sumanut, ali lica oko njega se stadoše smrkavati, te on izgubi sigurnost i stade da spušta ton. Kada je potpuno prestao govoriti i pogledao dvanaest pijanih i ljutih lica, skontao je da se zajebao u svojoj procjeni kako se oni boje njegovog oca Hakije. Šutnja potraja skoro čitav minut. Pijanci se okupiše svi oko Hakale, koji se kupao u znoju. Husnija prvi reče:

- Hakija Uzelac u ovoj kafani dvjesta četres maraka ima tri mjeseca, osim toga, zadnji put kada je bio ovdje iskenj'o se u pisoar i ostavio meni da počistim. - a za njim redom stadoše svi da bacaju optužbe:

- Meni je ukr'o kleme i dužan mi je petnes marki! -

- Mene je izradio kad sam išo da se pomarišem kod Keke u kafanu, rek'o da će doć da mi pomogne kad završi pivu, pa pička nije doš'o! Ubili me tamo, krv sam mjesec dana pi'šo! -

- Meni je podero vindjaku na pet mjesta bez razloga. Još mi se pred unukom, a unuka mi peti osnovne, skid'o go i pokazivo im kurac! -

- Od mene je posudio video ima godina, i nikad ga nije vratio! Kleo se u majku da mu treba da presnimava nakih pornića, al' nit' mi je vratio video, nit' mi je pornića dao! A video bio 'gorenje', dobar pravo, ja kad sam ga uzimo bio najskuplji u radnji! -

I predstavnik ljepšeg spola je imao tužbu na Hakiju Uzelca: - Meni je pička na foru izbio zub kad smo zakuhali prije čet'ri mjeseca! Ja izašla da se pobijemo ko ljudi, on ko peder došo: "Nemoj Esma majke ti! Bolan pa ti si žensko!", i glavom me spičio, izbio mi dvojku i pobjego! Rekla sam nane mi, kad ga ufatim da će me se sjećat do kraja života! -

Redale su se optužbe jedna za drugom, te ukro pare, te izradio za ovo, izradio za ono, uvrijedio ovog, uvrijedio onog, i šta sve ne. Jedini nagluhi Šerif nije imao pritužbe, ali on svakako nije ni kontao o čemu se radi, jer je čuo samo nerazgovijetan žamor. Hakala, kada je konačno shvatio da je pojeo govno, stade da se vadi: - Ljudi! Pa on i mene mrzi i maltretira čitav život! I ja sam kao i vi! I mene je ta bitanga i zajebala, i pokrala i izradila milion puta! - , ali masa ne odobri ovu vadionu, već stadoše da mu psuju i da ga optužuju svi uglas. Kako se buka povećavala i Šerif posta svjestan da je posrijedi belaj i da se njegove kolege deru na ovog ofucanog mladića, te on prvi skoči, i uz riječi: "JEBEM LI TI MAJKU VLAŠKU!", nakači jadnog Hakalu šakom posred lica, od kog se jadnik sruši na pod. Pola sata su ga tukli na sve moguće načine, jebavajući mu 'i mrtvo, i živo'. Isprobali su na njemu cijeli inventar. Idruz mu je skakao na leđa sa stola. Esma mu je obrađivala bubrege aluminijskim zogerom, koji se od siline udaraca sav sjebao, pa je Husnija onda stao da jebe Esmi bogove što mu sjebava radnju, te se oni umalo između sebe ne pobiše, ali u tuči ih razvadi na podu sklupčani Hakala na kome su oboje iskalili novonastali bijes. Pa čak i onaj 'kapetan broda', koji je bio sasušen kao kakva grančica i koji je hodao uz pomoć štapa, se nadvio iznad ugruvanog Hakale i stao da 'ubada' svojim štapom po bijedniku Hakali. 

Nakon što su ga polomili ko pičku, izbaciše ga na pločnik kao kakvu vreću smeća, a konobar-šanker-vlasnik radnje Husnija, ispred raje iz garažne birtije 'Sloga', mu na kraju dobaci: 

- To ti je za ćaćine bezobrazluke i lopovluke, i za ove tri pive što si im'o ti! Pozdravi starog, i reci mu da je donji kad ga ufatimo, jebaćemo mu sve po spisku! -

Hakala, sav krvav, cijuknu: - Ja sam samo jedno pivo naručio jebem vam majku mrtvu da vam jebem posred pičke lažljive!!! - a Idriz mu odgovori: - Ako ti se vratim, ima da te ubijem triput gore! Vidi se da si Hakijin sin jebem ti alaha mrtvog i majku kuravu, jesi li lijepo zvao pive nama dvojici!!! Idriz tuče varalice, ali Idriz nije nepošten! -

Hakala stade gorko da rida i da im psuje sve što se mogao sjetiti, od žene, boga, oca, majke mrtve do djece u pelenama i rodne grude, i odvuče se niz ulicu takav unezvijeren. Ovi ga ispratiše pogrdama i smijehom, i konačno se vratiše u birtiju. 

Nakon desetak minuta Hakala shvati da mu je indeks ostao u kafani, te on odluči da se vrati po njega, jer ako to sad ne učini, vjerovatno ga nikada više neće ni vidjeti. Vratio se tamo, upao i proderao se:

- Ubiste me ni krivog, ni dužnog, ali bar mi indeks vratite! Bar indeks! Bez njega sam niko i ništa, ako imate trunčicu srca, molim vas, vratite mi ga! Molim vas gospodo... - a Idriz mu odgovori uz osmijeh: - Nek' ti dođe babo po indeks, a do tad treba Šerifu! -, i pokaza mu na Šerifa koji je sjedio za istim sjebanim stolom za kojim ga je i zatekao, samo što je klateći sto sad stekao ravnotežu, pošto mu je pod kraću nogu bio podmetnut Hakalin indeks. Hakala htjede da im se opet ispsuje i nekako iskali svoj bijes, ali iza šanka izleti Husnija sa nožem i zaganja ga, te siromah Hakala pobježe glavom bez obzira.

Kada je konačno, takav izubijan i psihički razjeban, stigao kući, dočeka ga razulareni otac koji odmah navali na njega svom žestinom, tukući ga brutalnim šamarima po licu. "JEBO TE BOG ALAH NENORMALNI!!! ČEVJEK TE ČEKA PET SATI, A TI TAKAV DOLAZIŠ KUĆI MAJKU TI MRTVU JEBEM KAD TE TAKVOG OKOTILA GLUPOG!!!", grmio je pijani Hakija, a Hakala odvrati: "Jebo te bog, ne tuci me sad i ti! Ionako je marva iz 'Sloge' sad naplatila pesnicama tvoje dugove na meni, a ti si me tamo i posalo ubico! Životinjo! Skote! Sotono! Ti si mi sredio sastanak sa tvojim profesorom Mićom, koji se  nije udostojio ni da dođe!!! U pičku milu materinu!!!" Hakija na to stade da ga bije još žešće, i da galami: "JEBO TE BOG, KO JE 'SLOGU' UOPŠTE SPOMENO, ČOVJEK TE OVDJE ČEKA IMA TRI SATA! JESI TI NORMALAN!", te uistinu, iz dnevne sobe izađe profesor Mićo, sa cilindrom i monoklom, dobro podnapit, i prokomentarisa: "Gospodine Uzelac, vi jeste divan čovjek, ali vaša odgojna metoda nije baš najbolja! Shvatam da vaš sin raste bez majke, i da ste slabi na njega, ali upamtite da je batina iz raja izašla! Ja sada, nažalost, nemam više vremena, i ne mogu mu pomoći sa zadaćom, ali, bože moj, valjda će ga to opametiti! Imam sastanak u kafani 'Sloga' sa svojim starim poznanicima, velikom gospodom, Šerifom, Idrizom, Kokom, Husnijom, a tu će biti i još neko društvo! Adios!", a onda uze svoj ogrtač i štap, te izađe iz stana. Hakala, koji je sve ovo gledao, stade da plače potoke suza i da se dere, totalno shrvan i fizički i psihički, a otac se na to ražesti te stade da ga bije ljuće, jer plače ko pička, i ne ponaša se kao čovjek.