|
Naš
život je ponavljanje grešaka. Svijet vođen tzv. moćnicima manipulira nama
iskorištavajući naše živote za cilj koji ne mijenja situaciju već ime i prezime
osobe koja preuzima tron moći. U ratu
za njihovu prevlast mi smo igrači koji vode utakmicu do pobjede koja nije naša.
Zaluđeni riječima koje želimo čuti i prestrašeni strahom kojeg su nam
utjerali u kosti, borimo se za krivu stvar, krivi cilj i krivu osobu u nadi da
ćemo napokon biti slobodni, u nadi da smijemo živjeti i postojati i da smo
napokon nešto promijenili zbog dobro odigrane utakmice i pobjede koju smo
donijeli. Ali ništa se ne mijenja osim što smo još jednom pomogli da se moćnik
kojeg smo skinuli sa trona sada zove drugim imenom.
Kada ne bi postojalo podjele i ljudi koji diktiraju što MORAMO znati i
što MORAMO biti, kada ne bi postojalo mjerilo koje će nam kraju mjeseca reći
koliko vrijedimo, tada bi se osjećali slobodnima i ne bi čekali da nas netko drugi
vodi u bolji život. Rađamo se slobodnima, a rastemo u okovima. Bez nas ništa ne
postoji, bez nas danas nitko ne može biti na poziciji na kojoj je, onda zašto
dozvoljavamo da jedan čovjek vrijedi više od nas svih skupa. Zašto smo nesretni
i neispunjeni čekamo kraj života? Zato što nismo slobodni, zato što „ne
smijemo" biti ono što jesmo, zato što „moramo" čekati naredbe, ispunjavati
naredbe i čekati ocjenu na kraju mjeseca. Tko su ti ljudi koji nas ocjenjuju?
Tko su ti ljudi koje mi moramo slušati? Tko su ti ljudi koji nas uvjeravaju da
moramo nešto napraviti ili da ne smijemo nešto napraviti? Tko su oni? I da li
bi oni postojali da nema nas? Nažalost mi ih stvaramo, dozvoljavamo da
upravljaju nama i otimaju naš intelekt i rad da bi oni mogli zadovoljiti svoj
cilj, lažno i manipulacijski se predstavljajući i opravdavajući se ovom dobro
poznatom rečenicom: „Gdje bi svijet dospio kada bi svi radili što žele? Većina
tzv. moćnika voli upotrebljavati ovu rečenicu ulijevajući nam strah da bi u
protivnom došlo do velike katastrofe, kada zapravo u prijevodu govore ovo:
„Gdje bih JA dospio kada bi vi svi bili slobodni, JA više ne bih bio bitan, JA
više ne bih bio moćan i JA vas više ne bih mogao iskorištavati." Pravi
rezultat bi bio potpuno suprotan, ne bi došlo do nikakve katastrofe, već bi
svijet otišao jako daleko, ali tada ne bi više postojalo moćnika. Ali mi i
dalje slušamo njihove monologe, punimo njihove džepove, dajemo im moć da
upravljaju nama, da nas iskorištavaju, da nam stavljaju etikete na kojima piše
koliko vrijedimo i da vrijedimo zato što su nam oni dali da vrijedimo. Zašto?
Zbog straha da bez tzv. moćnika ne možemo opstati, iako znamo da bez nas ništa
ne bi postojalo, iako znamo da zapravo oni ne mogu opstati bez nas. Dokle god
ne iskorijenimo želju za upravljanjem, dokle god ne prestanemo željeti isto što
i oni; moć, do tada ćemo gledati kako se povijest ponavlja i kako u povijest
ulaze pojedinci koji se lažno predstavljaju kao dobročinitelji koji mijenjaju
svijet, dok zapravo žele da sve ostane isto.
Naš
život je ponavljanje grešaka. Svijet vođen tzv. moćnicima manipulira nama
iskorištavajući naše živote za cilj koji ne mijenja situaciju već ime i prezime
osobe koja preuzima tron moći. U ratu za njihovu prevlast mi smo igrači koji
vode utakmicu do pobjede koja nije naša. Zaluđeni riječima koje želimo čuti i
prestrašeni strahom kojeg su nam utjerali u kosti, borimo se za krivu stvar,
krivi cilj i krivu osobu u nadi da ćemo napokon biti slobodni, u nadi da
smijemo živjeti i postojati i da smo napokon nešto promijenili zbog dobro
odigrane utakmice i pobjede koju smo donijeli. Ali ništa se ne mijenja osim što
smo još jednom pomogli da se moćnik kojeg smo skinuli sa trona sada zove
drugim imenom.
|
