"I opsujem da ne mogu prostije, ma da odavno sam izašo iz geta"..I ne, ne opsujem, iako bi mogla.  Nisam osoba koja psuje, proklinje želi zlo drugima ili što slično. Niti to pomišljam, niti bi to htjela, ali znam da bi svatko u mojoj situaciji to učinio,i ne samo jednom, i ne pristojno..i ne samo opsovao. Ali što znači psovka kada bol ostaje. JAKO UREZANA.   E da a o tom gibbinom "get-u" bih mogla jako puno...ali neću sada, gibo molim te wtf is geto u HR?!  ...zato please.       Nisam umišljena i svjesna sam svih svojih mana. Znam prihvatiti kritiku i drago mi je jer time napredujem i kao osoba. Ne možeš uvijek vidjeti sam. Nekada se moraš odmaknuti da bi vidio cijelu sliku. I to mi je ok. Trebam savjete i spremna sam ih prihvatiti .  Ali ima nekada dana kad bi baš!    Ne mogu me mnoge stvari povrijediti, ali postoje osobe koje što god rekle, dobronamjerno ili zlonamjerno povrijede te i nesvjesno. I pravim se tada da je sve u redu, a to me ubije svaki puta iznova, ne znam jel kritika ili to što osoba uopće ne shvaća što je napravila. A stvarno ne shvaća i onda se ta osoba nađe vrijeđenom jer je mene povrijedila?!?!?!    I onda se ja još na povrh svega i zbog toga osječam krivom. A krug se samo nastavlja, nastavlja..    I shvatila sam sada da uopće neću objašnjavati. Ostaviti ću svakoga da misli što misli, neću se truditi dokazivati da nije u pravu, jer stvarno ne vrijedi. Zbog sitnica se nikada nisam uzrujavala, niti su me zabrinjavale, pa neće ni početi sad kako sam starija. To obećajem sama sebi. Borit ću se i zauzimati za stvari do kojih mi je uistinu stalo i u koje vjerujem. A ne trošiti godine, živce i ne znam što sve ne na gluposti.  Ne volim raditi drame. Ali nekad sam ih tako željna. Nikada na duže staze,  nikada one ozbiljne.

Toliko se puta pitam. Što je ovo, što to živim i kuda to ide, koja je svrha. Iz dana u dan pred mojim očima se dgađaju stvari za koje nikada nisam ni pomišljala da bi se mogle događati.  Trenutno se tu radi o ljudima. Jednostavno ih ne razumijem. Te međuljudske odnose. S kim sam dobra, jesam li uopće i koliko. Poznamo li se, jesmo li poznanici iz koristi, prilike, ili smo prijatelji? Koliko vrsta međuljudskih odnosa uopće postoji? Koji od tih odnosa su meni potrebi da bih preživjela i trebam li uopće odnose s drugim ljudima da bih preživjela i ako da kakve?   Trenutno nisam sigurna mislim li pri ovim pitanjima na sve odnose među ljudima, ili sam samo previše koncentrirana na ove neke odnose s kojima se borim ovih dana. Tj. ja i moj odnos s tim dečkima.  Uglavnom, U posljednje vrijeme sam u središtu jako čudnih zbivanja. I muči me smao jedno pitanje, pa zar su svi toliko glupi da ne znaju da mogu povrijediti druge ljude ili to čine namjerno. Ako namjerno nastojiš povrijediti nekoga, pretpostavljam da ti do te osobe nije stalo, jer to je očito iz ponašanja kojim se pokazuje da ne mariš za tu osobu i ne da ti se razmišljati o njenim ili njegovim osječajima. No ako je tomu tako, zašto se onda od te osobe ne udaljiš, razgovaraš, jasno kažeš da ne želiš komunikaciju, ili to uopće ne napraviš, nego samo bez objašnjenja prekineš svaki kontakt?!