Oni | Proza | Knjiga online

Znam, neće nikada doći...

Kako samo zanijemimo kada se pomuti bistra...

kino sloboda

7.11.2009. Zagreb, tek prošla...

Jutro i Večer

Bubnjevi lupaju predvečer, Slaveći...

Poslanica turizmu

Jedno rano lipanjsko jutro, ustala naša...

Ljubav je jača od svega....osim ove bolesti

Znaci postojao je tu taj 1 momak koji je imao...

USUSRET

običan dan s dobro poznatom satnicom s...

Odlazim

I dalje me gledate kao da ne...

Kad se umorim...

Kad se umori ratnik Ovakav, nikakav, kao...

KNJIGA SVIJETLOG NASLOVA

Tog popodneva...

ZASTAVE

U krležijanskim...

JAN, TI I JA

JAN, TI I...

Još jedan apsurd u nizu

let za mirogoj odgođen...pere kosu

Sunce

Sunce se i opet usudilo Tko bi rekao...

slatko mi se sada sviđa

baš je medeno...

Zašto

Svaki dan je borba. Čula sam negdje da čovjek...

SAJBER SPEJS

Upoznao sam zgodnu, skromnu i pametnu curu na...

Najbolja Jebacica Na Svijetu

Ona ima 95 godina Iako joj sve otkazuje...

Mrtvi Novi Svijet

Pred očiprestravljene maseProli se...

pismo koje ostavljam sebi

želim da me upoznaš. želim da...

Mozda bih ga mogla voljeti...3*

*** spavala sam osam navece....

Oni

Gospodin
Nedjelja, 25 Listopad 2009
Odazivao se na čudno ime. Čovjek u kasnim četrdesetim. Neuredna duga - crna brada imala je zadatak da grije njegovo sumorno lice od vjetra i mokrih pahulja koje su tih dana prekrivale grad. Ona je bila lijepa i bezobrazno hladna. Ljudi hrle ka njoj i vraćaju se crvenih noseva. Vrate se dogodine, jer su tu pronašli svoj mir... Tih dana, tačnije od srijede pa do nedjelje, je bilo neočekivano hladno. Neobično čak i za nju. Ljudi u panici, traže savjete kako se odbraniti od hladnoće, kao da nisu naučili. Snijeg je padao, a vjetar demonski puhao. Ulice puste - škole zatvorene. Poneki vuk prođe ulicom i svaki ponavlja istu rečenicu:"Glad je veća prijetnja nego ova ljudska nedaća!" Meso je smrznuto već danima. Doći će i sutra, opet ponavljajući svoju parolu. Stariji pričaju međusobno, ne na ulicama, već telefonski. Svi su se složili u jednom: ovakvu nedaću ne pamte ni oni najstariji. Još kažu da je Bog ispružio ruke prema njima, i sad će da ih kupi, sve redom! Mladi koriste čuda moderne tehnologije, izazivaju vraga, odvažni napuštaju sklonište i odlaze na zrak! Vrate se crvenih noseva i opet na tehnologiju! Tako i u četvrtak, petak, i u subotu do podne. Tada je struja prestala postojati. Snijeg je prestao padati. S tim prestankom su temperature otišle još niže. Igra mačke i miša je postala ozbiljna i bezobrazna... Ljudi su i dalje skriveni u svojim odajama, vatra u kaminu, topli napitak. Živjelo se. Brigu im zadaje puka dosada, posebno onim mlađim... On je već tri noći prespavao napolju, za čudo Božije, ostao je živ. Tresao se od hladnoće iako je imao šubaru, veliku bundu i jednu rukavicu. Mokar snijeg je učinio da ionako stara odjeća izgleda još ofucanije i što je najgore, beskorisnije. Napolju on i vukovi. Jedna rukavica nastoji udovoljiti objema rukama, borba u svakom pogledu. I dalje je tu. Skupljen kao klupko. Subota je, snijeg više nije padao. Vatra iz bureta je gorjela. Nažalost trud se nije isplatio, jer ona grije suhi i prhki zrak. To i vukovi znaju. Hladnoća je uspavala njegovu uplašenu psihu. Skupljen pored stepeništa koje ne vode nikud. Napušten i poluuništen čovjek se nastavlja boriti. Zariva ruku u džep i vadi malu votkicu. Srce je nakratko kucalo jače. Tako je i preživio prošle noći, nekoliko bočica je razbacano pored stepenica. Stare kutije je snijeg rastrgao i potopio, ogromni val se uzdigao kao nikad do sada! I dalje tu je, i dalje bunca. Grad je gluh. Tmuran i bez nade. Još par sati i noć. Jaukanje i muka su pratili njegovo nastojanje da se ugrije. Vratio se stepenicama i pokrio umorno lice još umornijim rukama. Drhtanje sam osjetio i ja. U kraju vlada raspad. Vatra i dalje huči. Sutra je nedjelja. Biće sve u redu samo da ne utone u san, prerani zimski. Snijeg je opet počeo da pada. Vukovi se smiju.