Upravo ovoga trenutka svijet nije isti.

Ovoga trenutka u svijetu dijete zauvijek gubi brata ili sestru.

Ovoga trenutka u svijetu majka po zadnji puta hrani vlastito dijete svojim poljupcima kojemu ne može priuštiti ništa drugo osim gole ljubavi.

Upravo ovoga trenutka u svijetu žive ljudi koji plaču od sreće i zahvaljuju, iako žive na granicama humanosti.

Čujete izdah i moju tremu. Ovog trenutka to je moj najveći problem, dok tamo gdje moje misli ne mogu dospjeti, gdje ne mogu pomilovati jecaj gladnih i nesretnih ljudi, umire zvijezda za zvijezdom, ljudske zvijezde na Zemlji. Ovog trenutka je vjerojatno ne samo jedno dijete izgubilo majčinu ljubav. Mladi čovjek drhti na rubu života puštajući stvarnost da plače umjesto njega, jer mu je srce silovano i ubijeno. Njegova ljubav. Taj muškarac je poželio hrabrost za samoubojstvo za Božić.

A mi, svakog' trenutka mi jedva čekamo drugi, pa sljedeći i tako unedogled. Zašto?

Pogledajte se. Novac vas ne grije u vašim džepovima, muče vas brige, i to ne samo ovoga svijeta, nego se za svaki slučaj, brinete i o brigama susjednih svemira. Kao i ja. I to je u redu. Ali, možemo li pokušati na jedan trenutak prestati biti robovi Vremena? Ne odupirati mu se, nego mu se prepustiti sa mirisom olakšanja. Možda nemate dovoljno novca, na licima vam vidim da su vam misli krute i pogledi gladni i iscrpljeni. Da, baš kao i meni. Istina da nismo svi zdravi, možda i  imamo više ruku i nogu nego učinjenih dobrih djela.

Kada ste posljednji puta učinili nešto dobro, ali sebi? Možda nismo svi omogućeni vidjeti, čuti ili dotaknuti ista bogatstva, no osjetite li ubrzani ritam ispod kože, što vas na ovoj hladnoći podsjeća da još uvijek stojite tu na ovom svijetu? To je naš Božić. Naš najvrijedniji poklon koji smo mogli dobiti. Život.

Iznesimo svoje srce na stol i podijelimo ga na bezbroj dijelova kako bi prehranili natopljene oči gladne ljubavi. Pokušajte dotaknuti nekoga svojim osmijehom. Već onu osobu pored sebe. Niste ni svjesni, primili ste ili darovali najhumaniji osjećaj kojeg' čovjek može biti svjestan. Povezanost. Osjećaj da negdje pripadaš.

Što darovati za Božić?

Je li vam poznata priča o petogodišnjem dječaku koji je tatu upitao koliko zarađuje na sat i može li mu posuditi taj iznos novca, zbog čega se otac izvikao na dijete jer je bahato i rasipno, ali je zaplakao kada mu je dječak odgovorio. Tata, ja sam samo htio kupiti tvoje vrijeme, da se na badnjak vratiš sat vremena ranije s posla i samo budeš moj tata.

Nemate dovoljno vremena da pokupujete sve planirane poklone? Darujte svoje vrijeme. Sa sigurnošću će biti cijenjeno i prihvaćeno sretnije nego bilo koji poklon umotan u očaravajuću vrpcu.

Bojite se da nemate dovoljno mašte za kupnju poklona. Zagrljaj vas može odvesti bilo gdje, u srce bilo koje osobe. Sreća je mašta. Sretan se može biti na mnogo načina.

Svi mi znamo, ali tako i zaboravljamo da bit Božića i osjećaj mira i ljubavi nije samo razdoblje koje počinje svjetlucanjem lampica, mirisom svježih borova, prvim prljavim snijegom i očajnim gužvanjem podužih računa sa kreditnih kartica.

Možda je ovoga trenutka umrla osoba koja je mogla promijeniti svijet, učiniti ga boljim. Ali, ne, nemojte zaplakati, svi mi smo te osobe koje mogu svijet učiniti boljim. Ovaj trenutak je samo sada i nikada više. Možemo li to uopće osjetiti, život je samo sada, nema zagrijavanja i ponavljanja. Život je šansa. Samo jedna. A, Božić nije samo rođenje Isusa Krista, Božić je rođenje naših vjerovanja da nešto bolje postoji, da se to bolje može učiniti. To bolje smo svi mi.

S ljubavlju, vaš Djedica