MUK | Proza | Knjiga online

Jednom su mi rekli "Nemoj voziti brže nego...

Čuješ li grmljavinu što se...

DIKTATURA...

Pojeo sam ogromnog čokoladnog Djeda Mraza Sad...

Moj turobni grade Zar sve svoje snove ja u...

28. srpnja...

reci: moj jezik ne želi...

Pripitomljene duše u...

...

...

Davno me pojela...

Nije bio petak trinaesti (bio je dvanaesti), ali...

MALJEVIČEV...

koračamo bez rijeći niz rijeku koja nosi...

golih ramena i vrata uz samo uštirkanu...

asfaltirane tenisice neonski...

Suviše loše...

Nakon neuspjele...

svinjarskim Bičem zrak Uveo sam...

Dovoljne su samo dvije riječi da nekome kažemo da...

MUK

mujkicka
Nedjelja, 14 Oľujak 2010
Govorim, ali iz usta izlazi samo muk. Riječi su tu, lebde u zraku ali ih niko ne čuje. Kao da nikada nisu bile izrečene. Ali one su tu, ja to znam. Pitam se da li je do mene pa ih niko ne čuje. Ili je do riječi? Možda nisu bile dovoljno glasne, dovoljno jake da dopru do ljudi, da dopru do tebe. Ili je do slušaoca? Možda ih ti ne želiš čuti, okrećeš im leđa, praviš se gluh, a riječi lebde tu u zraku… Stojim tako zamišljena, gledam u te svoje riječi i pitam se da li sam ih izrekla u pravom trenutku? Odjednom te riječi počinju da padaju. Krećem prema njima da ih uhvatim dok nisu pale u ponor bez dna.. Hvatam ih. Stoje tako tu, u mojim rukama, nesaslušane ali još uvijek sa trunkom snage da budu iskazane, da budu saslušane. Prenosim ih na papir, lakše je. Možda ih pročitah. Možda ih shvatiš. Možda poslije shvatiš te proste riječi sa tako velikim značenjem!!! VOLIM TE