Poruke su stizale svaki pola sata, tog jutra. Mislim da sam cula oko sedam ili osam poruka. Ne znam ni kako sam odredila satnicu niti kako sam brojala poruke. Jednostavno sam odbijala ustati do mobitela, koji je stajao na drugom kraju sobe.
Kauc mi je postao i previse udoban, da bih se oprostila tako brzo od njega. U stanu je bilo jako vruce, stol je bio pun smeca, od moje sinocne gozbe, a sunce je prodiralo tacno do mojih ociju, ali ne u njih, sto mi je davalo jos sanse da otspavam koji sat. Ili mozda ne. Toliko lijenosti na jednom mjestu nije bilo jos od hippija, koji su tvrdili da uzivaju u zivotu, a ustvari su samo bili lijeni ista raditi osim slaviti svoje cvijece i nacin zivota.
Osjecala sam se premoreno dok sam puzala do telefona, koji je ovog puta zvonio ko lud. Uzela sam slusalicu, te mutnim glasom se javila. Htjela sam prvo vrisnuti na onog sto zove, a onda sam ga htjela pretuci slusalicom, kad bi bio u blizini naravno. Nije mi bilo vazno ko je.
'Halo duso, sta ti je ? ', odjeknuo je glas moje mame, koja je zabrinuta drhtala na drugoj strani zice. 'Poslala sam ti osam poruka od jutros i ti se nikako ne javljas. Mislila sam da nesto nije uredu pa sam te nazvala. Je li sve uredu?'
Jedva sam dosla do rijeci, iako bas nisam zeljela pricati, ' Da , mama, sve je ok. Samo sam spavala.' , cim sam izgovorila te rijeci, znala sam da nisam smjela.
'Spavala? Pa dusho proslo je jedan sat. Jesi bolesna. Sta ti je kad spavas toliko? Imas li temperaturu?', uzurbano je pricala, a ja sam pozeljela da izbrisem svoju posljednju recenicu.
'Nisam bolesna, mama, samo sam ucila sinoc dokasno, i onda sam se umorila. I citala sam neku knjigu, pa sam bila zaboravila na vrijeme.', uspjela sam slagati na brzinu, jer bi u suprotnom ta zena se spakovala u trideset sekundi i dosla do mene u roku od dva sata. A bila je tog momenta vise od cetiri sata dalje od mene.
'Ah, duso moja, nemoj previse uciti navecer, oslijepit ces.' Taman kad sam pomislila da sam se izvukla, mama je nastavila dalje: 'Kad imas puno uciti, onda sine nemoj navecer, jer vidis danas si izgubila cijeli dan, a mogla si lijepo sinoc ranije leci, a ustati ujutru danas i sve stici do veceras', pricala je ona u slusalicu ,a moje se lice vec pomalo krivilo i grcilo. Kako samo moze uvijek pricati nesto nije mi jasno.
Sinoc sam s Adamom pricala do pola 4. I sama sam se iznenadila pozivu, jer sam se bila spremila leci, i pogasila i svjetlo i tv. Telefon je zazvonio, i misleci da je neda javila sam se tako sto sam odmah pocela galamiti u slusalicu , o tome ko me moze smetati u dvanaest sati navecer, bio na moru ili ne. Adam se je nasmijao ,pohvalivsi moje odusevljenje pozivu , te smo nastavili pricati, i pricati i pricati i pricati.
Danas mu je slobodan dan , od treninga i utakmica, tako da je rezervirao noc samo za mene. Vec ga nisam vidjela osam dana, i nije da mi nedostaje, samo, neobicno je postalo kad se ne cujemo. Ovih osam dana culi smo se svakih tri dana, znaci da puta, i ovo je treci, ali navikla sam se skoro na cinjenicu da cu pokusati nesto s njim, kad se vrati, pa sam se sama ufurala u misao da smo vec zajedno.
Krajnje je interesantan i smijesan, i kad god pricamo, vise se valjam od smijeha, nego sto ustavi i pricam. A to je tesko, barem za mene.
Utonuvsi u svoje misli, zaboravila sam da mama i dalje nesto prica na telefon. Razbistrila sam se mahnuvsi glavom da otjeram misli, te jedino sto sam cula je, da tata dolazi nesto u grad i da ce mi nesto donijeti. Pogledala sam u plafon, zbunjeno, i kao da sam cula da tata dolazi u grad i da ce mi nesto donijeti. Oh, da, to sam cula. Skocila sam s poda, i kao da me je kanta ledene vode posula po glavi, panicno sam se uhvatila za kosu, kao da je ona nesto kriva, i upitala zasto dolazi. Mama je samo odvratila da je tajna, i da ga cekam na stanici prekosutra u 11. Adam mi dolazi prekosutra, dovraga, pomislila sam. Mama je vec poslala dvjesto poljhubaca i zagrljaja preko telefona i spustila slusalicu, a ja nisam stigla ni upitati koliko se tata zadrzava. I nije bilo toliko lose sto dolazi, mislim. Nisam ga vidjela preko pet mjeseci,jer nisam isla kuci, ali kriticno je bilo sto dolazi tako iznenada, jer se to kod njih ne desava, a jos i to sto mi donosi nesto, taj dio je jos kriticniji. Ne vjerujem da ce biti pozitivno iznenadjenje.
Gledala sam u plafon, razmiljajuci sta da radim sa sobom ovaj cijeli dan. Proslo je vec pola dana, i da, jos sam umorna, ali poslije ovih vijesti, ne mogu vise spavati. Moja familija nikada ne posjecuje nekog iznenada, niti tata ide bez mame ikuda, osim kod doktora. I ovaj telefonski poziv me je uznemirio. A pogotovo me uznemirila Nedina poruka, na mobitelu, koju sam pocela citati.
'Ej draga moja, nemam dobre vijesti. Cim ustanes nazovi me.'
Gledala sam u tu poruku citavu minutu. Neda je na moru, s mamom, i nikakve veze nema sa mnom, i kakve bi onda lose vijesti imala. Osim da mi kaze da se moram seliti iz stana.
Otisla sam do kuhinje,da si napravim kafu, te ujedno utipkavala Nedim broj mobitela. Malo mi se ruka tresla, te sam osjetila i neku nelagodu u stomaku, ne zeleci ustvari uopce znati sta mi ima reci,ali...
'Da,'javila se, kad da ne zna da cu je nazvati.
'Reci', odmah sam presla na stvar.
'Sta? Recimo dobro jutro bi bilo fino od tebe cuti', mrzovoljno je odgovorila.
'Prvo, nije jutro, podne je. I drugo, sta mi imas reci?',jos mrzovoljnije sam ja odgovorila.
'Oh, pa to si ti,' pocela se je zezati, vjerojatno sjetivsi se da da mi je poslala poruku.
'Jesi i ti to sad ustala kad me zoves?', smijala se, jer se ocigledno probudila i pocela razmisljati. 'Sta si ti sinoc radila i s kim? Ko te je drzao budnom?'
'Ja nisam ti,draga moja, a Adam je na pripremama jos.', mrzovoljno sam odgovorila.
'Ah, ovaj, o tome sam htjela s tobom porazgovarati. Sjedis li?', upitala je skoro pa tuzno.
'Sjedim. Hajde vise pricaj, vec si mi dosadna'.
'Pa, ovaj...znas kako sam ti rekla prvo da ne znam Adama!?! Eh pa nisam ga se mogla odmah sjetiti, ali znam da mi je bio poznat. Onda sam ga kasnije srela, i kad je trazio tvoj broj, izgledao mi je sasvim ok, jer znala sam da ga poznajem, samo nisam se mogla sjetiti od kud. Odmah sam prelistala svoju arhivu u glavi, da nije kod nas koji put prespavao, i garantiram ti da sa mnom nije. Jedino ako ga ti nisi dovela koji put, sad kad mene nema?' ,prebacivala je pricu na salu , osjetila sam.
'Na pripremama je,Nedo,cijelo vrijeme. Pricaj.'
'Ovaj, cekaj da vidim kako to da ti najlakse kazem. Mislim ,nije to nista strasno, ntii toliko tragicno, ali sinoc, dok sam s ovim deckima bila vani, i uz malo sangrije idomaceg vina, sjetila sam se od kud ga znam. Tad sam ti napisala poruku.'
'To je bilo jutros u 7, kad je poruka stigla, ovdje pise. S kim si ti bila do 7? Gdje ti je mama?', pokusala sam skrenuti s teme, jer sam odjednom osjetila potrbu da ne sazam to sto mi ima reci.
'Mama je s tatom. On je dosao jucer, i onda se druze aktivno, dok sam ja sebi nasla prijatelje. Znas da ja bez prijateljstva ne mogu', smijala se.
Osjetila sam neku mucninu u stomaku, i kao da me tjeralo na povracanje, sjela sam na kauc, pogledavsi u plafon i pitajuci se sta da radim. Lose vijesti su lose vijesti, a taman sam se navikla na cinjenicu da mi je on dobra vijest.
'Nino, jesi tu draga? Ej nije to ni toliko losa vijest, zavisi kako gledas na nju.'
'Tu sam, naravski',odgovorila sam, 'ajd pricaj'.
'Sinoc sam ti ja srela Denija, onog sto sam s njim furala na drugoj godini. Popili smo koje pice i nesto bezveze razgovarali, i onda je nesto spomenuo nase druzenje od prije, i pricu na pricu, spomenuo je Adama. Ja se onda sjetim ko je i da nismo bili zajedno, i bas kad sam htjela spomenuti da moja cimerica fura nesto s njim, on upadne s pricom kako si je Adam upropastio zivot, napravivsi dijete nekoj curi s prve, te se ozenivsi s njom.'
'Nisam sigurna kako sam cula te zadnje segmente njene recenice, samo sam pogeldala u pod, pa u plafon, pokusvajuci suzdrazati suze.'
'Ninci, si tu? Nemoj samo plakati,molim te, to ne bih mogla izdrzati'.
'Ghm, da, da tu sam.',iskasljavala sam knedlu sto mi je stajala u grlu. Ma ne placem, sta ti je. Pa nije da sam se zaljubila il sta slicno', zagrizla sam donju usnu, i dvije, tri suze kanule su mi niz lice. Stegla sam slusalicu telefona, i zazmurila.
'Ah onda super. Drago mi je sto si to tako prihvatila. Mislim, kuzim ja da se nisi zaljubila i to. Znam da niste bas zajedno-zajedno, ali sam mislila da ce te boljeti to sto je u takvom stanju i jos si spavala s njim. Znam da si osjetljiva na to.', pricala je Neda kao navijena.
'Ma ne, sta ti je', odgovorila sam. 'Pa morala sam nesto i od tebe pokupiti svih ovih godina. Znam i ja razlikovati zaljubljenost i samo avanuru,draga moja', suze su vec pocele padati niz lice. Nisam vise mogla izdrzati. 'Ej eno kafa mi pokipi', slagala sam , te spustila slusalicu.
Jecala sam puna dva sata. Lezala sam na podu, sklupcena kao malo dijete i plakala. Bolio me stomak, glava, desna ruka, srce, dusha, ponos, mozak, snovi, zelje, buducnost, cijeli ovaj dan. Pozeljela sam da me nema.

Otvorila sam oci i svjesna da se ne mogu okrenuti, gurnula sam stol rukama, da pokusam ustati. Ukocila su mi se i ledja i ruke, glava mi je pucala, a vrat se je opirao ispraviti. Sjela sam na kauc, pogledala kroz prozor. Vani mrak, i poneko svjetlo grada, i samoca. Nisam se odavno ovako osjecala. Mozda je sve bio san, mogla sam pomisliti, ali znala sam da nije. Nije me toliko povrijedilo skoro nista od toga sto sam cula, samo cinjenica da sam ja sama povrijedila sebe. Ta nisam ga ni poznavala, samo sam dala sansu sebi da se zaljubim. I sto je najgore, i jesam. I onda se opet razocarala. To sam inace ja u kombinaciji s ljubavi. Uvijek isto. Zato se i ne zaljubljujem.
Pogledam na stol i mobitel opet vibrira. Adam zove vec deseti put danas, jucer je zvao nekolicinu puta, a ja jednostavno nemam volje se javiti. Sta da mu kazem? Da znam?! Da me je briga?! Da zivim dalje?! Sta!?
Tata samo sto nije stigao. Moram se sabrati sto prije i otici po njega na stanicu. Vec sam preplasena njegovim dolaskom a tek onim sto mi donosi. Ne volim iznenadjenja.
Neda je zvala tri,cetiri puta. Samo prica o svojim provodima, o mogucem dolasku, i uspjesima. Samo je jednom upitala kako mi je, i za Adama uopceno, ali mislim da mi ne zeli stajat na muku. Pretvaram se i ja da je sve uredu, da sama sebi ne stajem na muku, ali opet... tesko se je pretvarati pred onim sto zna kako se osjecas.
Hodala sam prema stanici, gledajuci u pod i koracajuci kao da idem na robiju. Razmisljala sam gdje tatu da odvedem, sta da s njim radim. Sta da pricam?!
osjecala sam strasnu potrbu da nestanem, ili jednostavno da nestane ta cudna prica od prije nekoliko dana i da samo nastavim zivot tamo gdje sam stala. Na trenutak sam pozalila sto nisam otisla kuci ranije, i sto sam uopce otisla na onaj party. Ali opet, ne bih njega upoznala i ne bih dozivjela neke lijepe stvari ovih zadnjih dana. 'Pa sta', sama sebi uputih rijeci utjehe ,' svako zasluzuje malo zabave, sto ne i ja'.
Izasao je s velikom torbom u rukama, drzeci ju tako cvrsto, da sam mislila da u njoj nosi milione maraka. Gledao je sviju cudno, posebno dvojicu djecaka duge kose, poderanih hlaca i cigareta za usima, koji su isto izlazili iz busa. Mogu misliti koliko je samo razmisljao i molio se za njih dok su putovali.
Prisla sam mu i zagrlila ga. Nije se i dalje odvajao od torbe. Rekao je da me mama pozdravlja i da bi volio negdje sjesti i popiti kafu. Glava ga je bolila, te se i umorio. Otisli smo u obliznji familijarni restoran, koji sam usput vidjela. Dok smo pili kafu, niko nije progovorio ni rijeci. Ja sam razmisljala o tome sta cu da radim s njim, a on je samo gledao svoju torbu. Nakon skoro pola sata, upitao me je gdje stanujem i kad cemo tamo. Rekla sam da cemo uzeti taksi i za pet minuta smo kod kuce. Usprotivio se taksiju, rekavski da su prljavi i nesigurni. Sad mi je jasna moja odbojnost.
Usli smo u stan ,koji sam prethodno preuredila. Sklonila sam sve Nedine 'cudne' stvari, te knjige koje bi mozda mogle biti nepristojne, te stavila par filozofskih i vjerskih knjiga na vidjelo. Nije ni pogeldao kakav je stan niti gdje mi je soba, koju sam ponosno pretstavila, samo je sjeo na kauc, te stavio torbu u krilo. Vec mi je ta torba pocela ici na zivce, pa sam ponudila da je stavi na stolicu kraj vrata. Nije htio. Ponudila sam ga necim da popije i pojede no samo mi je rekao: 'Necu ,hvala ti, zurim nazad.Majka ti je ostala sama.'
Pogledala sam ga cudno, i u sebi se zamislila zasto je uopce dosao. Sta god da je nosio moglo se i postom poslati. Ili po Nedi, kad bude dolazila. Ili...
'Sjedi ovdje, da se dogovorimo', na posljetku je rekao.
Sjela sam u fotelju, odmah do njega, te pazljivo pogledala torbu. ' Nadam se da u torbi nije neka zrtvena zivotinja koju si mislio da mi poklonis za diplomu', pocela sam se zezati. Trebalo mi je malo humora, pod hitno.
'Draga, ti znas da ti sad zavrsavas fakultet. To par ispita sto ti je ostalo rijesit ces, jer cuo sam da ucis i preko ljeta, sto nekad ne valja sine. Moras se malo i zabaviti. Ali ti ako si tako rijesila, meni pase. Tvoja mati i ja smo se dogovorili nesto prije skoro deset godina, a to je da ces imati najbolje moguce skolovanje. I to smo ti osigurali, barem mislim', neka me neopisiva tuga spopala odjednom i suze su pocele kliziti niz lice, kad da se oprastao sa mnom. Ne znam jesam li plakala zbog Adama ili zbog tona koji je moj otav zauzeo od pocetka price.
'Dok smo stanovali kod tetke, jos smo razgovarali o tvojoj buducnosti. Pametna si ti djevojka, i rece mi tetka da nije za tebe ovaj grad, a ni nas mali gradic ,ako si se mislila vratiti. Veli ona da ti mozes puno vise. Tetak kad je umro, neka mu Bog oprosti dusi, ostavio je veliko bogatstvo. Tetka i tvoja majka i ja smo se dogovorili jedan dio tog bogatsva dati tebi, da nastavis s svojim zivotom, negdje gdje tebi pase. '
Dok je izgovarao 'bogatstvo' i 'gdje tebi pase', kao da su mi se suze zamrzle a ona mala lampica cudjenja se upalila. Napravila sam cudnu facu na licu te pogledala u njega kao da ne razumijem, a on je nastavio: 'Znam da mislis da smo poludili. Ali mi ti zelimo najbolje u zivotu. U torbi,' pokazavsi na famoznu torbu koju je i dalje grlio' imas deset hiljada maraka. Zelio bih da ih uzmes, i da odes negdje 'vani' i skolujes se. Znam da je malo 'odjednom' ali...'
Nisam vise cula ni rijec. Do jucer su moji roditelji zabranjivali stvari kao grad, disco, putovanje, rijeci kao daleko , sama, zivjeti, novi grad , pare nikako nisu isle u jednu recenicu povezanu sa mnom. 'Ali...cekaj...meni je nejasno...zasto?' ,na kraju sam samo to izustila.
'Rekao sam ti. Malo smo razmislili i odlucili. Spakuj se kad zavrsis ove sve ispite i idi. '
Ta je recenica djelovala tako odlucno i zvucala je kao jedino sto cu i morati uraditi. Pogledala sam tu nesretnu torbu koju i dalje nije ispustao iz ruku, te u njega, u te njegove zelene oci, i nista. Jednostavno nista. Nisam imala zelju za novcem ,ne sada, pogotovo ne tolikim i za takve namjere. Nikad nisam zeljela otici, a jos manje gdje drugdje studirati. A jos manje od toga, jos studirati. Jedva sam docekala ove cetiri godine da prodju. Jos studiranja...ne.
njegov pogleda davao mi je doznanja da nemam puno izbora, nego da se zahvalim i pristanem.
Jos kratko smo sjedili tako, popio je casu vode, koju sam donijela, te ustao i krenuo prema vratima, i dalje noseci torbu. Dosavsi do vrata, spustio je torbu kraj nogu, i vec sam pomislila da ce je ponijeti, obuo se i okrenuo prema meni. 'Ovu torbu sakrij negdje. Gdje niko nece naci. I kad zavrsis idi, odmah idi. Ne okreci se.'
Smrkla sam se od pomisli da me stvarno tjera da odem, ne spomenuvsi ni to da dodjem kod njih, bar da se oprostim, ne kazavsi ni da ih nazovem. Samo to da odem, da nestanem, da se ne okrecem. Skoro pa me zabolilo, ali sam se strpila, zagrlila ga, preuzela torbu i mahnula mu na izlazu. Rekao mi je da ce uzeti taksi do stanice, da se ne brinem i da ce se javiti. ' Uskoro' ,rekao je.
Stavila sam tu crnu koznu torbu na stol i sjela na kauc. Gledala sam u nju, zureci u taj njen cudni oblik , te kontajuci da l' da pogledam njen sadrzaj ili ne. Pare... Covjece, to su pare. Puno para. Sad bi Neda skakala okolo i vikala da cemo napraviti party stoljeca. Ili kupiti milion krpica. Otici na najljepsu obalu i uzivati dok sve ne potrosimo. Ja sam samo zamisljala neku daleku zemlju gdje nikog ne poznajem. Jedan mracni dio zemlje gdje cu zivjeti sama.
Uzdahnula sam duboko, otvorila rajfesluz na torbi i vidi cuda. Stvarno pare. Izdahnula sam, zatvorila torbu i ostavila je u ormar u svojoj sobi. Nisam rapsolozena da gledam tolike novce, na jednom mjestu. I jos moje.
Telefon je opet zazvonio. Proslo je skoro cetiri sata otkako je tata otisao i niko me nije zvao za to vrijeme. Javila se sekretarica. Taman kad sam pomislila da ce mama opet da se prepire s njom, javio se Adam. 'Ne znam sta sam lose uradio ili rekao, ali osjetim da me izbjegavas. Molim te javi se, da barem znam jesam li jos u igri' ,nervozno je izustio,' ili si nasla nekog drugog. Ja sam dosao, usput, pa bih volio da kafu popijemo, ako ti nije problen. Molim te, samo se javi', zvucao je sve nervoznije.
Jedan sarkasticni osmjeh bio je dovoljan s moje strane, valjda, okrenula sam se i otisla u kupaonicu. Kome da se ja javljam. Sta mi je sve uradio i...
Hm,cekaj...sta mi je uradio? Pa nista. Cak nemam zasto biti ni tuzna. Ni ljuta. Pa zaboga, sreli smo se skoro pa jucer. O njemu ne znam nista, ni koliko godina ima, a ljutim se...zbog cega?!
Okrenula sam se prema prozoru, pogledala u najljepsu kucu koju sam mogla vidjeti (u koju sam inace gledala kad mi je tesko) te uzela telefon. Ukucala sam Nedin broj.
'Nemas potreba da me zoves ako nemas lijepe vijesti', vristala mi je na slusalicu i smijala se kao luda.
'Imam deset hiljada maraka u gotovini',derala sam se i ja.
'Hahahaha, a budale, kao da bi ti covjek povjerovao.',nastavila je. 'Nego sta radis ovih dana? Jesi bila gdje? Nasla nekog novog? '
'Pa, ne znam bas. Mozda jesam mozda nisam'
'Kako to mislis? Ili jesi ili nisi? Nema treceg. Pricaj'
'Pa...znas...cula sam sve sto si rekla za Adama. Ali ipak mislim da to nije tacno. Razmislila sam i ...'. prekinula me je u sred recenice : ' Ti mora da si glupa, kad moram da ti kazem. Sta nije tacno. Mislis da ti ja lazem.'
'Ma ne,draga, nego samo, kontala sam otici s njim na kafu i neka se sam opravda. Kad mi on kaze bice mi lakse.'
'Fakat Nina, ti si mutava. Sta ce ti on reci nego da nije istina. Normalno. To svi kazu. Pusti ga na miru. Zivi dalje svoj zivot. Sta si se zatrkala za njim ko nenormalna. Pa covjece, covjek je ozenjen.'
'Ali Nedo, ja...'
'Sta ti? Nista. Uzmi si litru votke, sjedi na terasu i napij se. Sutra ce te sve boliti i sutra ce te sve proci sto se tice njega. Plakaces neko vrijeme i eto. Ne kompliciraj.',vikala je u slusalicu. Nikad je nisam cula tako ljutu niti da se tako dere na mene. Pomislila sam da je upravu. Odgovorila sam da cu tako i napraviti, priznala joj da sam mutava i da nisam razmisljala te sam nakratko pocela se i pravdati. Spustila sam slusalicu , te sjela na kauc. Jednostavno, covjek je ozenjen.
Pola minute kasnije mobitel na stolu opet zavibrira. Vec sam osjetila neku tjeskobu, zeleci otici do Adama da mi on sve sruci u lice, a opet opiruci se toj zelji, jer sam upravo pojela jezikovu supu. Pogledah mobitel, ali odlucih da necu procitati poruku. Sigurno je Adam, a ne mogu si dopustiti da se predomislim.
mjesto toga, otisla sam u spavacu, pogledala jos jednom svoju bogatu torbu, te legla na krevet. Odspavacu sat dva. Cisto iz dosade.
Probudio me kucni telefon koji je skoro pa skakao okolo koliko dugo je zvonio. Javila sam se, no neko je vec prekinuo. Pretpostavila sam da je mama zvala.
Udahnivsi duboko da mi sto vise zraka dodje do mozga, trljajuci oci, sjela sam na svoj kauc te upalila tv. Razmiljala sam kako da ustanem i napravim si kafu, ali sam se osjecala prelijeno za to. Uzela sam mobitel,samo da pogledam koliko je sati, te sam se sjetila da imam neprocitanu poruku. Ne, dvije poruke. Jedna, stigla prije trinaest minuta, od Adama: 'Jos mi se ne javljas. Jesi ziva? Da nisi na moru? Kuci sam, zovi me.'
Samo sam prelistala dalje, druga poruke od Nede. Bas sam bila pomislila da je napisala neku prijetecu poruku, tipa da ne gubim razum i slicno, i da ce brzo doci da bude uz mene, da nadjem si nekog novog i izbacim svu energiju negativnu na njemu, no njena poruka je glasila: ' Ona tuka i dalje nije skontala. Ja ne znam kako da je zadrzim. Ako imas neki prijedlog,javi. Ili odi do nje,ili...Samo neka ga ostavi na miru.'
Zamislila sam se i pokusala se sjetiti jedmo li nekoga mrzile nas dvije, ili da li je neko nekoga trebao ostaviti ili...nije mi bilo jasno. Na koga je mislila. Ostavila sam mobitel i krenula ka telefonu da je nazovem, da provjerim sta je mislila. Utipkavam nehotice Adamom broj i kad sam shvatila sta sam uradila, vec je zvonilo.
'Halo', grubi muski glas se javio.
'Hm, ovaj , halo. Nina je.',izustila sam zalosno. Udarala sam se postomaku i grizla usne zbog gluposti koju sam uradila. Nisam ga htjela nazvati.
'Oh pa hvala bogu pa se i ti javi. Mislio sam da te je neko ubio, da si pobjegla iz zemlje, dobila na lutriji..'
'Skoro pa i jesam', odgovorila sam pokusajuci biti duhovita.
'Molim? Stvarno?' upitao je.
'Ma ne, salim se. Nego, ovaj, zovem te da, ovaj... Mislila sam da , ovaj...'
'Da idemo na kafu?!', nasmijesio se tako slatko, da mi je za trrenutak bilo drago sto ga cujem.
'Da,ovaj, da,da. Bas to.'
'Okej. Onda se vidimo u osam. Pase li?'
'Ovaj da, u osam. Da. Pase.' ,totalno ozgubljeno sam odgovorila, ni svjesna sta sam napravila. Neda bi me ubila da ovo zna. Pozdravili smo se i spustivsi slusalicu uzela sam mobitel. Ukucala sam Nedi poruku sadrzaja: ' ne razumijem poruku'.
Tusirajuci se cula sam mobitel da zvoni, ali se nisam obazirala. Uostalom, ko me treba zvace kasnije. Trljajuci ledja i u nemogucnosti dohvatiti sva, nakratko sam pomislila kako bi mi Adam dobvro dosao, da svojim velikim rukama lagano ih premaze i izmasira, da me samo jednom onako jako zagrli i... Tu mi je misao prekinuta, jer je kucni telefon zvonio kao kad je tito umro. Zamotala sam se u peskir i krenula ka telefonu. Prestao je bas kad sam prisla dovoljno blizu da uzmem slusalicu. Okrenula sam se i sjela na kauc te uzela mobitel. Dvije poruke ponovo. Obje od Nede. Prva je glasila: ?Oh duso, pogrijesila sam. Umjesto Nini(musko) poslala sam tebi. To ja njemu sredjivam neku malu pa zato. Kuzis. Cmokic.' Samo sam se nasmijala. Ta cura ne prestaje s kuplerajom ni kad je na odmoru. Otvorila sam drugu poruku: ' Meni je vec stvarno dosta. Glupa je strasno. Cak ni poruke ne kuzi. Odi ti do nje, zavedi je, odvedi na veceru, ozeni ako hoces, samo nek Adama ostavi na miru. Pada na sportase, uredi se malo'.
Stajala sam nepomicno. Pa poruka je o meni. Bas sam glupaca. Al cekaj...O meni? Nista sad ne razumijem. Neda zeli da ostavim Adama na miru. Zasto? Sta ona ima od toga? Sta se ovdje uopce desava. Drzeci mobitel jos u ruci dosla je jos jedna poruka.
'Cao Nina, Davor je, Nedim prijatelj. Ona mi je rekla da nisi otisla na more, a nisam ni ja, pa sam kontao da odemo na kafu ili slicno, posto smo ocigledno sami ostali u gradu. Javi se. Pusek.'
Pusek???

Kraj drugog dijela