Tisuću puta smo čuli poslovicu"U laži  su kratke noge".Obično su nam to roditelji govorili misleći da ih lažemo,često je i ja danas govorim svojoj djeci.Ljudi koji traže istinu vjeruju da će ona kad tad izaći na vidjelo.Često se pitam jesu li ljudi u pravu,neovisno jesu li lažljivci koji bježe od istine ili tragači koji za istinom trče?

     "U laži su kratke noge,

al joj to ne kvari karijeru.

Istina ide svijetom pješice.

A laž u fijakeru ili helikopteru"

                       Vesna Parun

   Pjesnikinja Vesna  Parun dodala je ovoj pjesmici:"U sebi i oko sebe tražite uvijek

Istinu;bez toga možda ćete naći ljubav;ali ne i sreću."Laž dakle ima kratke noge,ali putuje brzinom svjetlosti,i ne samo da tako brzo putuje,nego se na tom brzom putovanju jedna sasvim obična laž pretvori u najpikantniju priču jer će usput svatko nešto dodati i na tom brzom putovanju jedna sasvim obična laž složit će se u najpikantniju priču i to supernevjerovatnom brzinom.

         Laži zasigurno imaju najkraće noge kad imate"posla s djecom".Od malih nogu učimo ih kako se ne smije lagati I da je to jako,jako ružno.Ovo ljeto kad sam u turističkom uredu prijavljivala turiste,rekla sam da su došli danas,ali me nadglasala moja šestogodišnja kćer tvrdeći da su došli jučer.Gospođa koja radi u turističkom samo se nasmijala i upisala datum koji sam ja rekla.Sve je u meni kuhalo dok smo izlazile na ulicu,bijesno sam rekla svojoj pametnici da šuti kad odrasli pričaju jer to nije kulturno.Rasplakala se i upitala me ljutito zašto je onda učim da nije kulturno lagati.Očito je bila zbunjena kulturnim pravilima!Nije prošlo niti nekoliko dana od tog kulturnog događaja,a ja i moja bolno iskrena kćer vraćale smo se iz grada autobusom.Kad je kondukter naplaćivao karte pitao je koliko djavojčica ima godina,bez razmišljanja sam rekla pet,nadajući se da za nju neće naplatiti kartu."Ja imam šest godina",rekla je moja dušica ponosno."Ma pustite vi što ona govori,znate da curice uvijek žele biti starije",pokušala sam se izvući na duhovit način.E,tada je moja Marta počela glasno jecati i bijesno udarati glavom od naslon sjedala:"Lažljivice,lažljivice,ja imam šest godina!"Putnici  koji su sjedili oko nas već su se pomalo uznemirili jer su putovali izdaleka,neki su se prenuli iz sna,a neki su se već glasno smijali jer ona nije prestajala plakati i ponavljati svoje godine.Kondukter ju je tješio i naravno nije joj naplatio kartu."Zar je meni ovo bilo potrebno zbog bijednih deset kuna?"posramljeno sam bjesnila u sebi.Kad sam to ispričala prijateljici,ona je smijući se dodala :"Ma nije to ništa!Znaš što se dogodilo mojoj prijateljici u Zagrebu?""Što?" znatiželjno sam buljila u nju."Prije nego što je ušla u tramvaj sa svoja dva sina ,mlađem je rekla da kaže da ima tri godine,a starijem četiri.Stariji sin je prvi ušao u tramvaj i rekao:"Moja mama je rekla da vam kažem da imam četiri godine,iako imam pet,a da mi braco ima tri,a zapravo ima četiri."Mogu vam reći da mi je malo laknulo,nisam jedina lažljivica.

                  Oduvijek sam mrzila jesti blitvu,dok sam bila mala morala sam je jesti jer je baba poput Gestapa stajala  iznad mene.Danas,je, hvala Bogu, ne moram jesti,ali moja djeca moraju.Vratila sam se na mjesto zločina,samo u drugoj ulozi.Djeca mi uvijek postavljaju isto pitanje zašto ja ne jedem blitvu ,a oni moraju.Naravno ja se opet poslužim lažima:"Blitvu je potrebno jesti samo kad si mali jer je vrlo važna za rast i razvoj djece!"

                    Dok sam pohađala gimnaziju imala sam dvije dobre prijateljice.Bile smo nerazdvojne,osim kad bi Jelena bila s dečkom u kojeg je bila ludo zaljubljena.Ja i Ivana smo znale da Dino uredno vara Ivanu ,jednog dana skupile smo snagu i rekle joj tu bolnu istinu.Nekoliko dana smo bile u svađi s Ivanom jer je Dino uvjerio Ivanu da lažemo jer smo ljubomorne na njih jer ne možemo sebi naći dečka.Jelena je danas sretno udana žena,naravno za Dina.Kad god je sretnem,uvijek izgleda zadovoljno i sretno vodeći svoju dječicu za ruke.Iz pouzdanih izvora znam da Dino i dalje voli "šarati",a moja Jelena ne zna započeti niti jednu rečenicu bez:"Moj Dino ovo,moj Dino ono..."Blaženo neznanje.Bio bi stvarno grijeh od Boga da joj netko kaže istinu i tako sretnu ženu učini nesretnom.

                Laž definitivno ima i duge i kratke noge.Već godinama slušamo iste političare kako nam bezočno lažu,ali je činjenica da su još uvijek na vlasti i priče o dijamantima,zlatu i računima u tropskim krajevima čine nam se na dane i kao laž i kao istina.Vesna Parun kaže da istina ide pješice,gledajući naše političare kako se voze u skupocjenim automobilima,onda su oni daleko od istine,a s obzirom kako brzo voze ne možemo tako lako otkriti njihove laži jer tako brzo ne možemo trčati.