Ja sam diplomirani ekonomista. Na robiji! Nemam posao u struci. Radio sam kao konobar. Služio radnike, neradnike, švercere, lopove, mafijaše... Sve sam vidio... Sve znam. Znam i da sam kriv...

Prišao sam stolu za kojim su sjedili radnici iz tvornice namještaja. Prljavi su i puni piljevine. Meni mirišu na ljepilo za drvo. Naručuju kafu i kiselu... Znao sam to i unaprijed... Donio sam naručeno i spustio na njihov sto... Pomjerili su pažljivo svoje jeftine cigarete... U kafanu ulazi ekipa od pet tipova koji ukupno nemaju ni minute radnog staža a kite se zlatnim lancima i broje u desetinama hiljada. Parkirali su bijesne automobile gotovo u kafić... Provocirali su prisutne. Naručili holandsko pivo. Da donesem koliko može stati na sto. Donio sam dvadeset i četiri boce... Redao po stolu uz njihovo provociranje... Jedna boca piva je pala sa stola. Onaj najkrupniji je psovao jer sam mu pokvasio cipele. Htio je da iz šanka donesem krpu i očistim ih. Otišao sam do šanka. Uzeo pištolj. Pobio sam sve petoricu... Jednostavno sam puk'o!

Sad robijam. Ali njih bar nema!