Hirosima u mojim grudima | Proza | Knjiga online

Osam pokušaja od 0.33. Pivska vila zna...

U sutonu, kad slutnja noći...

DOK SEDIM SAM I DRKAM KURAC RAZGOVARAM SA...

ima ih koji se ne...

DIJALEKTIKA (prepiska s...

Sve zrake sunca prolaze kroz mene i...

JA SAM COVEK KONSTANTNE TUGE VIDEO SAM...

Novi početak Zašto bol...

...

Od onog dana kad su na...

U novinama čitamo samo krupne...

Najvažnije je prepoznati film u kojem glumimo...

In my old room, in my little corner my...

putujemo rame uz...

Počinjem ovu priču sećanjem na...

NAPADAJU TE KADA POKUSAVAS BITI...

U krležijanskim...

GROB ISPOD...

...

Ako Mi se dogodi da te ponovo sretnem Bit ću...

Hirosima u mojim grudima

elmona6
Četvrtak, 22 Prosinac 2011
Dovoljne su samo dvije riječi da nekome kažemo da je za nas najsvetije biće koje postoji. Samo jedna riječ više, tri riječi, su dovoljne da slome nečiju dušu i da, možda ne i prvi put, učine da tonemo u mirnu rijeku nijeme predaje. I ja večeras pred još jednom osobom izdižem bijelu zastavu i znam: tako je moralo biti. Inače ne vjerujem i ne povodim se za riječima poput ''tako je moralo biti'', ali večeras...večeras je sve drukčije. Večeras me lomi, a ja uživam i pitam se jesam li to i ja došla do onog stupnja u kojemu se moji najveći junaci sami odriču svoje titule. Stisnuti zubi ne daju muci da izadje vani, među svijet, da joj se rugaju, a ona vrišti i unutra, u meni, ruši svjetove. Ja gledam ruševine tih, nekada velikih, misli i razmišljam kako ću veselo skupljati pepeo tog jednog čovjeka-sna, koji je, čini se, i bio samo san. Sutra će biti tako lijepo probuditi se i vidjeti samo sjenu iluzije, bez da se opet pojavi rosa na livadama moga oka... Zbogom čežnjo, BILA si slatka.