|
Stranac
|
|
Srijeda, 05 Kolovoz 2009 |
|
Trudio sam se iz petnih žila i iz najdubljih kuteva uma
svoga, čak iz srca što pripada samo tebi, opjevati ljepotu tvoju. No riječi ne
izlaze na usta i to jednostavno nije moguće priprostom biću mom. Onako kako lik
tvoj i duša tvoja krase hodnike moje...to moja ruka na papir prenesti ne može.
Riječi poput lijepa i prekrasna nisu ni fragment onoga što tvoje skladno tijelo
jest, niti djelić onoga što isijava iz tvojih snenih očiju. Primi ispriku prvo
mene ,a potom cijelog ljudskog roda, što u tisućama godina postojanja svoga,
nije uspjelo naći rijeci za nešto tako grandiozno i divljenja vrijedno.
.. Ovo je tek djelic onoga sto ti zasluzujes slatka jabuko
moga Avalona.
|
Komentari
2009-08-1815:24:56