|
Gorila na Riječkom korzu
Šetala je gotovo ne dodirujući
zemlju, držeći za ruku nekog Gorilu, a ja sam joj, sasvim nježno, uputio tihi
pogled koji se razlio po njenom tijelu i nestao u širini njenog bijelog
osmijeha dok mi je uzvraćala upućeni pogled.
Bio je to sasvim neprimjetan i
nevin pogled; naša mala tajna. No, njen Gorila primijetio je našu gestu i
svojski se razjario. Nju je ukorio mrkim pogledom koji joj je uspio izbrisati
onu bjelinu osmijeha s lica, a meni je pak prišao vičući i mašući rukama po zraku,
gestikulirajući kako će me isprebijati na mrtvo ime! Na sred ovog Riječkog
korza, u ovo bezlično nedjeljno veče on će braniti zidove svog krhkog ega kojeg
valja njegovati tražeći zadovoljštinu. Sad će on meni pokazati kako sam učinio
veliku nepravdu njegovoj taštini uputivši nečujan pogled njegovoj vjerenici.
Neko je vrijeme glasno, gotovo
zaglušujuće, izlagao svoj monolog, tu prezentaciju moje boli, koju po njemu
opravdano zaslužujem, a onda, kada je zastao da predahne i navlaži slinom
usahla usta, odlučio sam prestati biti pasivni slušač te sam mu uzvratio
mirnim, gotovo uspavljujućim glasom: - Mladi gospodine, uistinu žalim što sam
Vas potaknuo na galamu i prijetnje smrću svojom gestom. Ispričavam se. Nije mi
to bila namjera, niti sam time želio ukrasti komadić ljubavi iz srca vaše
vjerenice te Vas tako uskratiti za radost koja je napokon vaša. Ja sam samo
uputio jedan radoznao pogled odabranici vašeg srca. Sva sreća je u tome što je
ona uzvratila istom mjerom, dok je nesreća što ste Vi to primijetili i
protumačili na tako jedan amoralan način. Trebali su ti pogledi biti naša mala,
nevina tajna. Vi to nikako niste smjeli saznati. No jeste i moje najiskrenije
isprike zbog toga. Molim Vas, Vi niste ugroženi time i pri tom nema razloga za
takav nastup. Nema razloga da se ova bezlična nedjeljna večer pretvori u memento mori. Jer, napokon, moja gesta
nije bila utoliko neprimjerena da bude razlogom da me poželite izudarati po
licu, a tek da to pretočite u djela! Vi zaboravljate i na mladu damu, i nju
dovodite u neugodan položaj na ovom javnom mjestu koreći je mrkim pogledima što
ju bole poput udarca bičem. Pogledajte ju samo...osmijeh je nestao. A ima tako
lijep osmijeh. Napokon, to što sam ja učinio trebali biste shvatiti kao
svojevrstan kompliment upućen mladoj dami i njezinoj ljepoti, a vama bi trebalo
imponirati što držite za ruku tako mio cvijet koji mami uzdahe svakog
prolaznika. Molim Vas, iskočite iz šina tog primitivnog vlaka što vozi
pustopoljinama vašeg uma i razmišljajte izvan kutije. Pustite me da nastavim
svojim putem i odjebite više!
Gorila je zatečeno piljio u moje
nasmiješeno lice. Lice ukrašeno moralnom pobjedom i jedim ukradenim osmijehom
koji nije smio biti moj. Barem ne u ovo bezlično nedjeljno veče...
|
