Djevojčica sa suzama | Proza | Knjiga online

JEZERO U MOM STANU

...

POVLAŠTENI KUPSKI PLIVAČ

Nekoliko sam se puta...

TUZAN JE GRAD

TUZAN JE GRAD S NEDELJE NA...

RODILO SE DITE!

Moja baba Kata često priča o uspomenama...

NAJVEROVATNIJE DA CES OTICI SVOJIM PUTEM A JA SVOJIM

TI KAZES DA ME VOLIS I DA MISLIS NA MENE ALI...

Beskraj nadanja

Osmijeh Tvoj osmijeh u meni Na mom...

DJECA MOGA GRADA

DJECA MOGA GRADA Neka nova djeca igraju se...

TANANA LINIJA

Oni su farbali neke fasade...

I SVE TAKO

U utrobi čoveka zaspala je...

MISS WORD AND MR THOUGHT

1. I've spoken rather...

KONTRAPUNKT

taj JEB (lastavice...

JA ADAM

JA SAM ADAM.PRVI I POSLEDNJI COVJEK.ZAPRAVO...

Ovo je pjesma za tebe

Ostavljam ti u naslijeđe trag Duše tihu iskru...

U...

U početku beše...

Ugledah...

ivica:Dva plus...

DVE ŠOLJICE...

Nije bio petak trinaesti (bio je dvanaesti), ali...

Pronađi me...

Otvori svoje srce, dopusti mi da se izgubim, da...

Djevojčica sa suzama

Valentinas
Nedjelja, 11 Prosinac 2011
Da, nisam te mogla po posljednji puta pogledati u oči i reći ti oprosti. Previše straha ili srama, emocije su bile pomiješane. Nisam mogla sama sebi pogledati u oči i shvatiti. Nisam osjećala da postojim. Dobro je znan kodeks kako se ponašati, pričati, obući i niz toga pri "određenim" događajima. Kako sastaviti popis, kako se držati svega toga, kada te više nema?! Kada to više nema nikakvog smisla i kada to nije bitno. Ti nećeš vidjeti moj najljepši nakit, ti nećeš čuti da sam najljepše suze isplakala za tebe, ležati ćeš kraj mene i ja ću stajati kraj tebe, a ti me nećeš osjetiti. Prsti će protrnuti na hladan dodir drveta gdje je nekada bio tvoj zagrljaj. Bodu me tuđi pogledi koji ne znaju što da kažu, jer ih nije briga ili jednostavno mare. Kao i ja sada. Da, sada. Kada za mene više ne postoji pojam tebe, već samo sjećanje koje će blijedjeti kao i ja sama, kao i hladni snijeg koji te odveo na vječni počinak. I mene sada steže hladnoća među grudima tamo gdje treba biti srce, a ničega nema. Odnijela si ga sa sobom. Danas su ga pokopali. Stajala sam tamo i krvavi cvijet mi je iskliznuo iz ruke na tvoj hladan grob sa mirisom mučnine. Da,jadna ja. A, što s tobom? Ja nisam bila ta koja je patila, koja se borila za zadnje trenutke vlastitog života golim rukama. Nisi više znala naziv za bol, toliko te ispunila. Rukama si držala zrak stvarnosti samo da osjetiš da si još među nama. I nijedna naša topla suza neće te vratiti tu. Ali ipak, vrati se samo da kažeš.. U koju te od svojih kraljevskih soba smjestio ON. Stajala sam tamo i nepomično gledala kako te odvode ruke zaborava i kako se grumenje blata raspršilo po česticama bijelog tijela. Kada je zadnji dah života pao, ja sam pala s tobom. Da, sada. Kada te više nema. Kada moram ostaviti pisani dokaz da si postojala, da sam te voljela. Sada kada ti to ne vidiš, kada ne osjetiš, kada si hladnog tijela i tople duše ležala pokraj mene a ja ti nisam mogla pružiti ruku. Nisam ti mogla reći volim te, oprosti što to nisam rekla prije. Oprosti što nisam bila tu kada sam trebala. Puste riječi, ne čuješ ih sada.Kada te budem osjetila jednom, kada se pridružim tebi najdražoj iza najdaljeg krvavog oblaka, ja znam da me nećeš zatajiti kao što sam ja tebe, kao što je Petar Isusa, ti mi nećeš reći zbogom kao što sam ja tebi, kada sam zamrzla stajala pred svima, kada su sve oči bile uprte u nas, samo danas, na današnji dan. Kada su se svi sjetili da postojiš. Ispravak, da si postojala. O kako je sramotno bilo. Ne tužno, sramotno. Da te vlastita krv tek danas posjetila, baš danas kada te nije više bilo, kada te pozvao k sebi i ti si se po posljednji puta okrenula pogledavši jel te netko zove, čeka. Ali nije bilo nikoga i otišla si k Njemu. Volim te, jer me čuješ? Ako me osjetiš, neka me zaboli najjače među grudima, neka osjetim da opet imam to srce, da duša nije mrtva.