Ovo nije nikakav prokleti dnevnik već ispovjest (iz)mučenog uma!

Svojevrsni dendi svoga vremena zarobljen u čahuri razorene obitelji i dječijih snova. Junak našeg doba kojem je dijagnosticirana kronična dosada i moralno propadanje. Tretman jest dekapitacija lakome mašte i mladenačke hirovitosti. Zaustaviti napredovanje bolesti apsolutni je imperativ. U suprotnom uslijediti će duševna smrt i raspadanje ono malo ljudskosti što ostalo je u toj marginalnoj pojavi težine svega 66 kilogama sa svojih 180 centimetara... Očigledno je - zrnca vremena nezaustavljivo i nepovratno sipaju niz usko grlo staklenog vremeplova u trodimenzionalnom liku homosapiensa. On nema više izbora: nema gan, nema paru, visi na deset soma minusa i on jednostavno više nema izbora. On je bivše živo biće... ni otac ni mater neće ga se sjećati. Tek će žute stranice telefonskog imenika još neko vrijeme bilježiti njegovo ovozemaljsko postojanje.

 - Dovraga - pomislih - što se to ovdje događa? Sjedim u nekoj prastaroj stolici u nekakvom sterilnom stanu bez imalo topline doma, a i topline kao ljudske potrebe, koja ga snađe usred čiče zime, uopće! Moja glava odavna pomišlja na san, ali ga i dalje odbija sanjati. Ruke mi radoznalo igraju po silnim slovima računalne tastature i ja jednostavno ostajem sjediti. Slijedim tok svojih sluzavih misli i plazim za njima kao prosjak. Preklinjem svoj sluzavi um da nejde dalje od čvrsto salivene ljudske mi lubanje. Neka ostane u svojoj koščanoj posudi. Zanemari zvukove. Privid mašte nespada u fizičko, pa se kao takvo nemože pretočiti u nešto čvrsto. Mašta je predmet vječnosti, ona ne spada u našu juridistikciju i mi ne možemo do nje. Tako nam zakon nalaže! Taj silni zakon činovničkih glupana koji su se sjatili u gornje i donje domove, sabore i sudove...Glupana i cilindraša, moralnih ubojica i razbojnika. Kradu naš mali manuelni svijet što robovski radi za njihove vozne parkove, hirove i ''državne interese''. Sramota! Fuj! A kada našem mizernom robovskom JA dodijaju njihova majmunska posla, onda nas prozivaju malograđanima, anarhistima i moralnim pojavama. - Valjalo bi ih sve baciti u lance! - vikali bi. Ti silni cilindraši i činovnička horda idijota obespravljeno nam oduzimaju našu slobodu. Ali sve po okriljem zakona koji se mjenjaju iz minute u minutu kao vrijednost dinara '81.!

Dovraga...što se to ovdje događa?