Velike su nade u životu mladosti;

još veće odgovornosti jesu koje ne prestaju niti kada ideali propadaju, niti kad se države mijenjaju. Mene ona prati od učenja i odgoja djece do traženja posla i predavanja poslu i domaćinstvu.

Čovjek traži sebe, istinu ili malo kruha. U zadnje vrijeme traži se krov nad glavom. To je istina. Istina hoda po zemlji i komunicira s ljudima.

Za komunikaciju treba znati slušati sugovornika. Ljudi ne slušaju istinu nego joj utrapljuju svoje ideje i nevjerojatno su uporni u tome, pa kad ne uspiju malo i saslušati razloge istine, brzo preskaču na nove ideje, a sve se vrti oko novca, oko gotovine.

Čovjek tumači istini da ima ideju kako će doći do puno novaca, a oni koji novaca nemaju, šute pred istinom i nemaju ideja jer, opet misleći na materijalno, tuže se samo kako nemaju ni kruha ni krova, pa kažu istini da to ne može biti i da istina zapravo samo pasivno živi u ideologijama, dijalektici i demagogiji, kao poštapalica.

Kad beskućnicima kažete  da su privilegirani jer žive istinu, jer su oni istina , njima to ništa ne znači. Istina nije čovjekova osnovna potreba, ona izgleda kao da nije materijalna, ali jest, ona je zaista tjelesna, ona je čvršća materija od gotovine koja se lako potroši od uporabe.

Istina ima glas i  vid i sluša ljude, beskućnike. Njima govori što treba učiniti u postu, kako doći do ideje, ako žele, kako doći od jedne lipe do jednog eura.

Beskućnik kojeg sam ja upoznala tražio je situiranu ženu i strašno ju je šarmirao. Ona je samo htjela dobru , iskrenu vezu, dokaz da je ona važnija od njene imovine. Istina joj je bez problema objasnila da ljubav ide kroz želudac i ona se stim pomirila, ali za uzvrat je tražila od svog šarmera da joj se preda.

Beskućnik nije shvatio da joj je mogao dati upravo istinu jer je ona za nju bila otvorena, inače se ne bi dala šarmirati od bijednika.

Taj beskućnik nije čuo što mu je istina pričala – nije htio predati sebe jer nije vjerovao da je on istina.