''Samo za Rijeku'' (...i ostale gradove diljem Hrvatske): ''Urbančetiri'', Halid Bešlić i Majke

 Neki tip koji se pojavi tri mjeseca prije predsjedničkih izbora - kao sasvim slučajno - na televiziji govoreći nešto o ljudskim pravima, o tome kako izvući zemlju iz krize ili nešto sasvim peto, kao kandidirati će se On na tim izborima. ''Bilo bi sasvim O.K. biti taj predsjednik.'' - pomišlja On. Sve to sasvim slučajno, na poticaj njegove tople i voljene obitelji te najboljih i bliskih prijatelja s kojima već dugi niz godina usko i produktivno surađuje. Naravno, bez licemjerja i zadovoljavanje vlastite taštine, i naravno, čistog obraza.

On izgleda veoma mudro. Prešao je već pet desetljeća i polako, ali sigurno, gazi u šesto. Ima sijedu kosu i naočale te sasvim mudro i lijepo, gotovo svetački, izgleda na jumbo plakatima diljem grada. Veoma je lijepo photoshopiran, bez ijedne bore na licu, s prodornim ali opet tako toplim i prijateljskim pogledom On gleda na nas; sitnu raju što poput mrava vrvimo mramornim gradskim uličicama. Na plakatu On u raznim pozama i raznih izraza lica. Čas se nešto smješi, čas lista knjigu blejeći u ekran svoga računala. Pa kao nešto gleda u nebo - pravo ka zvijezdama - ili pak hodi u svom sivom odijelu i ulaštenim cipelama kroz blato i kaljužu prigradskoga, sasvim zabačenoga seoceta. Poput pravo radnog čovjeka. Poput pravog vizionara i meštra koji će voditi ovu zemlju i Nas, stoku sitnog zuba, kroz kaljužu i bljuzgavu prtinu. Ali pravo do zvijezda! Uz veliki napor i pomoć svog svevišnjeg, učenog znanja! Svog besplatno stečenog, akademskog obrazovanja!

On nam poklanja Koncert za Rijeku, i ''samo za Rijeku'', i Nas radišne mrave što vrvimo tim mramornim i kamenim uličicama. Samo za Nas radni i pošteni narod. Samo za Nas moralne, otvorene, multikulturalne i multinacionalne ubojice... Samo za vatrene mrave što gledamo naprijed; ni lijevo ni desno, već samo naprijed. Ravno u propast i bezdan bez kraja i dna! Samo za Nas; apatičnu raju koja će večeras, u ovu srijednu navečer, 16. prosinca 2009., poslati u grob još jednoga mladića. Mladića koji će u sitan sat uputiti svoj bezbrižni mozak u smjeru kretanja kući. Bez brige i pameti, nasmrt ćemo ga isprebijati zbog doze adrenalina i ništavog razloga. Jer  vrhunac je naše lične slave utrljati neko mlado lice u taj hladan mramor i silni kamen ovih kobnih riječkih uličica. Samo za Nas poštenu i radnu, apatičnu i bezobzirnu raju čiji će se glasovi kupiti ''Urbanomčetiri'', Majkama i  Halidom Bešlićem. Raju koja hrli na ta masovna okupljanja stoke sitnog zuba. Za Nas ovce što blejeći idemo na klanje kojima će sol biti poslužena u najljepšem kineskom porculanu. A onda, kada automatski zaokružimo ''Da'', biti ćemo stjerani u torove svakodnevne bijede i državne crkavice. Stjerani od strane plaćeničkih pasa i zaluđeni glupostima žute štampe. Štampe koja vrijeđa inteligenciju člancima o gotovčevima, dikanima i doloresicama, pokosicama i šuputicama...

Sve ovo i drugih, dugih pet godina, marionetskog predsjedničkog mandata, zbog tisuću i jednog jumbo plakata i Poklon koncerta ''samo za Rijeku''!

*** Tekstu je potrebna lektura i bolji autor, ali za samoga sebe i samome sebi, u krajnjoj nuždi potrebe za pisanjem. Mentalna izlučevina i besmisleni smisao u svijetu smislenog besmislja D.H.