|
Big Blue
|
|
Ponedjeljak, 03 Studeni 2008 |
|
Noćas je opet
grad postao vjetar.
Ledenim okovima
veže moju dušu napuklu.
I plaši me kao osvetnik.
Oblaci zastiru
Mjesečeve kose srebrne.
A ja, kao uznik
u ovom vjetrovitom gradu
noćas mislim na bijeg.
I ne želim ništa ponijeti.
Tek kad me obuzme tuga,
u nekom sjetnom sutonu,
tad sjećanja ću dozvati.
Sad samo želim pobjeći,
sakriti se u tebi,
slušati otkucaje tvog srca
i zaspati
sigurna u tvoju ljubav.
|
Komentari
2008-11-1219:38:38 čitaj poeziju,ona mora imati smisla,ovo je samo nabacivanje riječi,zaljubljena si ali to ne znači da zato odmah znaš pisati nešto što bi bilo suvisla poezija
2009-02-0819:10:43 kao da su dve pijesme spojene u jednu poradi na tome ali znaj nije loše savršenstvo se postiže trudom i viježbom..nek te ne diraju komentari i najbolji su dobivale loše kritike