Miris oceana sam osjetila, i čula sam udaranje valova o veliko, smeđe kamenje uz obalu.
Ali onda, onda su se valovi počeli povlačiti, ostavljajući iza sebe vlažnu pješčanu plažu.

Tragovi u pijesku.
Jasno ih vidim.
Jedni su manji, a oni veći vjerno ih slijede.
Manji tragovi vode prema meni... hej! ...prema mojim stopalima!

Zar moji su?

Srce mi preskoči nekoliko kucaja: a ti veći, onda su oni...? ...tvoji?

I tada ugledah tvoja stopala, uredno posložena pored mojih. Lice ti ne vidim, ali znam da si to ti, da su stopala tvoja - znam jer tako zaljubljeno gledaju na moja stopala!

Ne mogu nas vidjeti niti doživjeti osim iz pozicije stopala. Stopala su mi, ona se maze i vole i drže se čvrsto, pa se opet ljube i gledaju se milo.

Moja stopala - ona se tope od miline da su te konačno pronašla. Zahvaljuju Bogu što je uslišao molbu jedne ljubavi.

Tvoja stopala - ona...

Tvoja stopala u strahu stežu moja čvrsto, čvršće... gledaju prema valovima koji se sada vraćaju zapjenjeni od bijesa... o, tvoja stopala u sve većem strahu, a moja još uvijek rastopljena od siline ljubavi kao da ne shvaćaju što se događa... i tvoja paniče sve više, povlače se i vuku moja za sobom... prvi val nas dostiže, ledena jeza nas obuzima - nemamo kuda, nemamo kuda, nemamo kuda, ljubavi moja jedina!

Čekat ću te, čekat ću te do kraja svijeta i vijeka! - nadjačao si urlanje oceana... a moj se odgovor pretvorio u krik umirućeg galeba.