| Vatre su planinske |
|
|
| Vivias | |
| Srijeda, 31 Prosinac 2008 | |
|
Ruke su moje tražile tragove tvojih stopala u pijesku vremena Zvonko su ti pjevala moja zvona sa zaboravljenih zvonika postojanja Dozivala sam te čežnjom uzmicala pred sumnjama davnina Doticala sam ti oči usnule nježnim dodirom Ljubavi Lik tvoj je nestajao u eteru mojih sumnji gubio se tužan letio u nedodirljive čudesne Svijetove Dozivao si me u snovima satkanim od šarenila Života Smiješio si se smijehovima bliskosti pružao mi ruke orošene molitvom da ih dotaknem blagoslovom smiraja A ja sam koračala unazad u prošlost ranjivu a ja sam koračala unaprijed u budućnost nedokučivu Tugom su me pozivale neisplakane suze na našim licima Samoće su nam prekrivene mnoštvom snijegova Vatre su planinske sagorjele bez naših susreta. |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|