|
Naomi Tucker
|
|
Utorak, 16 Rujan 2008 |
Ja znam da sam čeznula da mi netko, bilo tko, pošalje Božićnu čestitku
I ja znam da sam sanjala o danu kada ću se probuditi na nekoj drugoj boji, boji ljubavi
Možda
Ali nikad ni pomisliti nisam mogla
Da će se moje želje ispuniti na sasvim neočekivan način
Da Božićna čestitka bit će tvoja
Zašto sada kopaš po starim ranama
Zašto nakon toliko vremena
Zar nije naša ljubav umrla kao što umiru suncokreti kada ih prvi snijeg takne
Što ti sada želiš od mene, čemu se nadaš
Zar misliš da tvoje riječi djeluju kao sunčevi zraci u rano proljeće
Zar misliš da suncokreti će procvasti ponovo
Zar misliš da je to još moguće, nakon svih mećava koje su ih nemilosrdno tukle, zahvaljujući tebi kada si otišao i prepustio ih na milost i nemilost ledenim vjetrovima
Ne, ne diraj suncokrete, promrzli su i previše bolni
Pusti ih neka snivaju snom dubokim, dok ih pahuljice snijega prekrivaju polagano ali sigurno: pusti, pusti suncokrete neka počivaju mir svoj
|
Komentari
2009-10-2420:37:54 ili kako ljudi u svakodnevici ljupkoj vele:
odjebi