sreća | Poezija | Knjiga online

Doručkovao sam...

Prethodnih dana ničega nije...

Znam. Reci ces kao i uvijek da se pravim i...

Znaci postojao je tu taj 1 momak koji je imao...

golih ramena i vrata uz samo uštirkanu...

STUDIRAO SAM DUGI NIZ GODINA RELIGIJE I...

I like writing songs that nobody sings I...

Nema odgovora na postavljena pitanja. Ja sam...

Maleni crni oblaci, dimovi običnih...

oko mene se stvara sjeme zla, a svaki...

Svuda blješte svijetla neonskih...

Sve mi se čini tako...

Hm kao sa se tada sam osjecala nekako...

Religiozni vodič zakopčava...

Violeta je podvojena ličnost. Ma ne, malo je to...

Dok sanjaš poklon za...

Na tijelo sam navukao oklop...

Jednom sam na vratima javnog...

IN MEMORIAM U sobi Stojim...

BAGIĆEVA PROPUCANA...

sreća

roza lu
Subota, 28 Studeni 2009
Dan prepun radosti, nimalo običan Pratile me oči, stotine svjetlucavih pari Oči pune očekivanja, povjerenja i traženja Iskrene, tople i radosne dječje oči Nada stoji iza svakog tog pogleda Jedna tek započeta priča i bezbroj pitanja "Tko stvori mene, tebe, njega.." Ja sam još uvijek dijete, negdje u sebi Volim kad se vjetar igra mojom kosom Skačem od lokve do lokve u kišni dan Zabacim glavu i satima pratim let pahulja Neumorno tragam za dobrotom u svima Stavljam lampice na prozoru, i maštam One ti pokazuju put do mene, pogledaj "Sreća je možda zelena, a možda plava.