| PUTOVANJE AVIONOM - VIDA NENADIĆ |
|
|
| Vida Nenadić | |
| Ponedjeljak, 24 Studeni 2008 | |
|
PUTOVANJE AVIONOM
Sedela je na praznom sedištu do mene, zaogrnuta kaputom punim mirisa prošlosti, umotana šalom obojenim bojama prolaznosti, i za svaki slučaj, vezana pojasom sigurnosti.
Tako visoko, nadneta nad zemljom, patnjom obeležena, kuvala je vino na mojim usnama, sa mnom, uz viski, nazdravljala, i gledala me kao da me oduvek poznaje, ona, u dušu, hermetički zatvorena.
Gledala me je pogledom kojim se ne gleda, kroz ružičasta stakla bez dioptrije, a trebalo je da sama uđem u novo vreme i nove prostore. Trebalo je da me ostavi, zauvek, u pređenom.
Ona ja je bila moja prošlost. Ona je ja, dok ulazim u novu običnost, na, još jednom u nizu, letova koji navodno vode ka ostrvu svetlosti. Ona me u svod nebeski upisa, u večnu prolaznost svega. |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
Komentari
2008-11-2508:49:48 Prosto me odusevila ova pesma
2008-11-2517:43:04 Hvala. Turbulentna je, nema šta. A i to putovanjue je bilo turbulentno.
2008-11-2607:48:15 Ovo je pesma koja se pamti.. Kao i putovanje avionom..
trebalo bi da imas jos ovakvih pesama.. pozdrav
2008-11-2722:00:17 Dianna,
Biće ih još, nadam se. Valjda se i zbog njih i putuje.
Vida