povrijeđeni u dvoje | Poezija | Knjiga online

REPRESIJA Listopad...

KAO STAKLO Zbog straha ću...

Nisu za mene ratovi. Sakrit ću se pod kamen i ...

sanjam nešto sasvim orno izjaviti...

Novi početak Zašto bol...

Ovo nije nikakav prokleti dnevnik već ispovjest...

Na tijelo sam navukao oklop...

...

Nije važno šta je...

glasovi iz pozlaćenog Morovića ...

Zatvaram vrata i zaboravljam sve. Neka budu...

Iz ptičje...

I WILL BE GENIOUS WHEN I ROBED BANK OR...

Biti fatalan u nečijim očima nije nešto...

U početku beše...

U mladosti za šankom do...

Ja ne vjerujem Da si tako tvrd Da u...

Nošena misaonim...

ah, kao napisana noć obgrljene...

...

povrijeđeni u dvoje

roza lu
Petak, 20 Studeni 2009
Ne postoje riječi kojima bih se mogla opravdati pred tobom. Povrijeđena i u strahu govorim kako me ne trebaš onako kako bih željela. Danas te nema, ne trebaš moje razloge. Povrijeđen i u strahu misliš, još jedna u nizu žena, obična koja me neće znati voljeti onako kako bi htio. Zar nismo smiješni tako, svaki sa svojim strahom, skriveni i povrijeđeni u dvoje. Još jednom sreći zalupišmo vrat pred nosom. Ne znam kako bih prešla daljine što nas dijele, spustila se u tvoj zagrljaj. Jedino tako bih znala reći koliko mi je žao. I ne znam tko je tužniji danas, ti ili ja, dok nam vjetar miluje uplakana lica, a oblaci podsjećaju na noć što nas razdvoji bez nade. Riječi su ove samo za tebe, jedino ti razumiješ i bez tebe one gube smisao, ne postoje. Možeš li zaboraviti, pvrijeđeni smo u dvoje.