|
marijana
|
|
Ponedjeljak, 18 Siječanj 2010 |
|
koračamo bez rijeći niz rijeku
koja nosi naše dane
i suze od sebe same teku,
ne brisu se stare rane.
pogledom ti ljubim lice
dok si mi stran
i u sred te blijede skice
ja sam tuzna a ti umoran
sve rijeci koje smo progutali
sad nas guse i guraju u tminu
nakon sveg sto smo imali
sad zelimo tisinu.
a to srce sto lupa
dokaz je moje samoće
bol ostra i sasvim tupa
a ja se tjesim proć če proć če....
dodir ruku rutinski je hladan
a iz očiju ti ljubav gori
tad čovjek postaje jadan
i nezna za što se više bori
ovaj puta nema bijega,
srce tesko je ko olovo,
i sada i opet nakon svega
opet mi,nas dvoje, ponovo....
|
Komentari
2010-01-2114:28:34
2010-02-0509:10:01