|
Ida
|
|
Četvrtak, 11 Rujan 2008 |
|
o da... uzeh pred sebe prazan list papira
namjera je moja pisati ti pismo... koje dugo čekaš
kalama se moga grada burom spustila
klapska pjesma
uštimane muške glasnice
i neko drugo vrijeme
i neko davno vrijeme
utisnuto na licu svakog kamena
po kojem još danas kročim
svakodnevno
i ti sa mnom ponekad
u mislima
da znat ćeš ti da
moja pisma nisu ljubavna
takva od mene malo tko očekuje
u mojem pismu valovi nose bijele krijeste
na vrhovima
i svom se snagom obrušavaju na stijene
podrugljiva izgleda
gotovo ženskog hihota
koji izaziva osjećaj nemoći i izvlači iz starih škrinja
misao o uzaludnosti postojanja
o nepotrebnosti ideja u svijetu kamenja
koje se savim dobro drži
pod naletima mora
vjekovima
pa i više
more diše
pod stijenama.
Elfrida Matuč-Mahulja
|
