| Oblaci od marcipana |
|
|
| Stranac | |
| Srijeda, 30 Lipanj 2010 | |
|
I čujem cvrčke u daljini I zvona zvone I noć se spušta I zvijezde na nebu sjaje I tebe nema, I tebe nema.
I noć polako jenjava I jutro se budi I pjevaju ptice I grada žamorom diše I tebe nema I nema te više.
I već četvrto jutro čekam I telefon nikako da zvoni I ja čekam, čekam i čekam. I noć ponovno pada I svjetiljka tiho gori I tebe nema, nema više.
I sunce se preljeva na istoku I oblaci se bojaju purpurom I marcipan miriše nebom I zora tiho rudi I tebe grli drugi.
I samoća je tamna i tmasta I duša mi tminom diše I tebe nema i nema te više. I svaki dan tebe odnosi I svaki san te donosi I ja ovako ne mogu više.
I greške moje oprosti mi I ja priznajem grijehe I pred tobom ničice padam I tvojoj milosti se nadam I nadom dišem ali tebe nema i nema te više.
(I miris mora podsjeća na Tribunj I na ruke zgrčene u ljubavi.)
* Rijeka. U sjećanju, ništa više. 2010. |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
Komentari
2011-07-0600:59:29 sjećanja su kadkad bolna, ali treba krenuti dalje i naprijed koliko god teško bilo