Kada
zaigrana u svijetu leptira i patuljaka se izgubim u visokoj travi mirisnoj na zrele jagode, ti me pronađi, dragi moj: povedi me na put, put svoj.

Kada
zalaju na mene psi triglavi i zinu zmije zavidne, zatvori me u svojoj šaci nježno - mene, krijesnicu ti najdražu od svih krijesnica - zaštiti me linijama dlana svoga udarničkog.
(Tu ću biti sigurna jer tebe se oni boje, dive u očima mojim!)

Ponesi me, ljubavi moja, preko brda i planina: hajde da skoknemo do oceana i slušamo pjev sirena - zar to ne bi bilo ludo?

Hej,
zapjevajmo sa vukovima, u čast zatrudnjelom mjesecu; poklonimo se sivim sjenama šume i obrisima planina iz davnina, koje je mjesec noćas začarao našim prisustvom!

Zaigrajmo sa vilama i vilenjacima
Noćas u njihovom svijetu
Vrtimo se
Živo, živo
Vrtimo!
Hajde, brže...
Brže!

Noćas smo centar svijeta
Noćas nema okova ni zabrana ni straha ni kajanja

A kada nas zora sruši umorne,
Kada legneš na počinak ispod stogodišnjeg hrasta znanog samo nama,
Stavi me u džepić svoje košulje lanene:
Da ti na srcu snivam.

p.s.sssst, tiho, tiho, nitko ne zna da sam ti u džepić upala