Pođoh da me naučiš kako se igrati pogledima ljubavnika, alizavedosmo ih

Isprepletenim plesom naših očiju i ostadoše smeteni

Ljubomorom na lakoću mojih koraka

Dok prolazim osunčanim gradom s tobom u mislima

Pođoh da vidim kako noć gasi poljupce u travi, ali nekakoostadoh zasljepljena

Načinom na koji poljupci ugušiše tamu u meni

Salve smijeha i dodira i tišine kad znam da znaš i ne trebami

Ni riječ ni pogled da izrazim osjećaj koji stvaraš u meni

Složenim šarama koje tvoje ruke ostavljaju na mojoj koži i krivinom

Tvojih ramena pod mojim dlanovima

Prilika da odeš neporecivo, ulica za bijeg od rutine i vrata

Koja ti otvaram najteže na svijetu i onaj osjećaj da želimkoračati

Nevidljiva uz tebe i svakim korakom te zvati da se vratiš

Prilika da te otjeram režeći jer nema žene koja ne možepreboljeti pustinju

Početaka i prestajanja u svojoj glavi, obaviti sebaršunastim lokotima

Smijeha i predstrožnosti, naći smisao u kuhanim jajima ilisvjetlima

Noćnih tramvaja ili platonskim ljubavnicima s blještećihreklama

Korak kojim počinju sati usporednih misli koje dijelimokoračajući u tami ispod

Žutih krošanja i odjek našeg smijeha i šapata i beskrajnihotezanja da odemo

S onu stranu zaborava na otiske dodira koje smo ostavljalitako nemarno kao da nikad

Nećemo poželjeti pronaći put koji bi nas vratio