napiši nešto.. | Poezija | Knjiga online

Baciti ću se na zemlju i leći na...

Studentski život (je jedna velika...

svinjarskim Bičem zrak Uveo sam...

Znate li za one osobe koje stoje cijeli život...

Gde živeti kad je...

Ne postoje riječi kojima bih se mogla opravdati...

Pokušavam da...

Ruke su moje tražile tragove tvojih stopala u...

...

Škrguću kvake na prozorima Subotnja...

U vikendici ponad...

Ukratko bi se moglo...

o da... uzeh pred sebe prazan list...

Propovjednici...

SISAČKO KINO...

BAS SAM DOBAR BAS SAM BRZ BAS SAM STRASNO...

...

SNEGOVI SRBIJE Sećam se...

Bio je dijete dr.svj. rata pod okupacijom tetke...

let za mirogoj odgođen...pere kosu

napiši nešto..

roza lu
Utorak, 20 Travanj 2010
Ti, tvoja nevjerica, tramavajska stanica, bezveze ponavljanje povijesti, ili malog trenutka rastanka izgledalo je kao da neću stići u predugoj minuti povijest ili nepromišljenost, sklonost rizicima ili podsvjesna želja za ostankom, nedolaskom što se ponavlja, prvi put čujem za ta mjesta mislila sam da su negdje iza, zapadnije od ovog zašto uopće slušam glas čovjeka iz zvučnika včeras mi je posebno važno stići, nije, onda što mogla bih razmišljati recimo o poeziji niko me negleda, crna koljena su precijenjena bilo je ovo poetsko veče, svi smo se dobro nasmijali nagnuli glave tu i tamo kad bi pjesnik pogodio onu nit genijalci pred praznom dvoranom, previše stolica premalo, na prvi pogled, nisu očekivali više, bezveze mi smo bili tamo, i htjeli smo ih čuti, zar nije dovoljno jedan koji nešto voli čini nešto dragocjenim, vrijednim, a nas je bilo čak dvoje, u redu, urednik je tako uredio, meškoljiš se u svojim nezavisno složenim izjavama ali nesumnjivo nešto ćeš svakako reći ti živiš, čuju te, a ja, ja šutim i ne vide me dvije krajnosti, kako smiješno, ugodno je bilo da, uz tebe je jednostavno biti.