NAJSTARIJI SAM JENDRIČKO | Poezija | Knjiga online | Knjiga on-line

Cekape

Dobro i zlo nisu mrtva slova na...

Usamljena lampa

Niz ulicu, niz ulicu crvena se svjetla...

U SLAVU (NE)ZABORAVU

U početku beše...

Pojeli su ti decu Još...

POZNALA SAM TE KAD SNEG SE TOPI, TOPI I...

ONTOLOŠKI MRAKOVI

ONTOLOŠKI...

Pjevaj veceras vesela tugo, pjevaj o mutnoj...

Oprosti mi.. Moraš mi oprostiti,...

Propovjednici mira

Propovjednici...

Hvala ti Dario ili Zašto sam tužan i što mi je odjednom?

Hvala ti Dario ili zašto sam...

Tko si ti? Ne predstavljaj se imenom i...

VRUĆINA - &nbs...

POSRTANJE ZA ALIBIJEM

Dječačkom...

pismo koje ostavljam sebi

želim da me upoznaš. želim da...

Proljeće se napokon dovuklo u ovaj zaboravljeni...

Fatalna privlačnost

Biti fatalan u nečijim očima nije nešto...

Išla Jesen desno, lijevo,...

Muški pljusak...

Vjeruješ li (Neprelomljena verzija)

(Posvećeno Ivanu Goranu Kovačiću i Milanu...

Znaš kako je ležati u mraku i...

NAJSTARIJI SAM JENDRIČKO

Ispis

E-mail

Slavko Jendricko

Petak, 07 Siječanj 2011

NASTARIJI SAM JENDRIČKO

bratu & kćeri

Nisam sebe zamrznuo

premda se tijelo

grubošću opire emocijama.

Vjetar je slomio vrijeme

a mišići naučili

kako zaborav raste

poput topola uz obalu.

Pod njihovih krošnjama

tuga prekriva pojila

na kojima smo se krijepili

s jelenima konjima i pticama.

Posljednjim trzajima

skačem na valovima.

Iz mlake vode izvlačim

ostatke emocije

za vječnost;

kiborg razuzdano

svira izvan tijela.

Napiši komentar

« Prethodna		Sljedeća »

Novosti

Proza Best Of

Poezija Best Of

Aforizmi Best Of

afo2 (4,9)
Iskustvo (4,8)
NEDOSTATAK DOKAZA (4,7)
Život kao roman (4,6)
Ljubavi (4,6)