| NA IZLOŽBI KIŠOBRANA |
|
|
| Vida Nenadić | |
| Petak, 19 Prosinac 2008 | |
|
Nošena misaonim izvorima, rečima i nadanjima, pritisnuta tonama besmisla često osećam poplavu u očima. Tada, poželim kišu. Uporno se trudeći da bar namirišem sunce uvek, kad u Londonu pada kiša, krenem ja bez ulaznice, na tu izložbu kišobrana. Tada ne vidim ni ljude, ni njihova lica. Kao da pobegnu sa ulica. Ne vidim ništa, osim pola miliona kišobrana. Vidim samo žute, zelene i sve šarene kišobrane. Vidim i one najbrojnije crne, odbačene sa strane, zbog iskrivljenih i polomljenih žica. Vidim i one crvene, što se sijaju kao zrele jagode. Najjasnije vidim one plave, što su, dok ih kiša kvasi kao tvoje oči i morski talasi. |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|