Na Dvoru

Kao u transu.
Kao da sve to se ne događa meni.
Kao da me konjanici nisu dopremili na dvor tvoj.
Kao da u kaminu ne plamti vatra topla u hladni jesenji dan.
Kao da se tama ne spušta vani, i kao da sjaj vatre ne čini prostor ugodnijim.
Kao da nema sluškinja ovih, koje me razodijevaju, kosu mi raspliću, za tebe me spremaju.
Kao da vuk, ili vučica, ne leži pred kaminom, motreći me budno.
.
.
.
Zar to Nahani je?
.
.
.
Kao da u meni nema mira ovog: uznemirenog, zbunjenog, očekujećeg.
Kao da se nisam sva pretvorila u... što se to događa sa mnom?
Kao da ti nisi stupio preko praga.
Kao da nisi izazvao u meni... što se to događa sa mnom?
Kao da mi nisi pristupio.
Kao da nisi skliznuo pogledom preko mog tijela.
Kao da nisi ruku ispružio, kosu mi pomilovao uzduž: od glave, preko grudiju, sve do...
.
.
.
Zar drugom ne pripadam, recite?
.
.
.
Kao da nisam ruke ispružila, prema tebi.
Kao da nisi mi uzdah oteo pri poljupcu prvom.
Kao da ja nisam ja i ti nisi ti, nego ti da si ti i ja da sam ja.
Kao da stvarnost nije stvarnost nego ovo san da je.
Kao da san je stvarnost.
Kao da nema ničeg drugog osim nas.
Kao oduvijek da pripadali smo jedno drugom, u naručje.
.
.
.
Zar ovo je samo još jedna od bajki nestvarnih?