Što mene se tiče, i najobičnijoj radničkoj klasi pripadati možeš.
Budi mehaničar, ako hoćeš.
A ja, ja ću biti radnica sasvim obična, vična mašini ovoj koje svi se pribojavaju.

Da li ti se sviđam?

Nakon što mi je u san došla priča ljubavna, kako to da si se baš ti, jedini ti, pojavio danas u crvenoj majici?

Ha, mehaničaru moj, što ćeš reći na to?

Ali, još tri testa proći moraš:
Niti snovi ljubavni niti majice crvene, niti ljepota niti vještina ti neće pomoći ako... nisi dovoljno snažan da me zaštitiš od svih zala. Tada, jedino tada ću znati da ti si zaista ti.

Od kad sam se zadnji put rastala od tebe, toliko sam se napatila - toliko se hajkača skupilo na mene...
Ne mogu dočekati da me sklopiš u ruke svoje zaštitničke, i da ih otjeraš sve.
Ne mogu dočekati da se odmorim u naručju tvome, da ti pričam priče zaljubljene.
Ne mogu dočekati da mir svoj nađem, uz tebe, ma tko da si.
Svejedno tko si, samo neka si ti.

Ubi tu Gaius, ego Gaia.