Maleni crni oblaci, dimovi običnih cigareta, preletavaju po njegovoj žutoj površini.

Okolo je plava tama,

ja nadrobljen tabletama,

i s ponekom pivom u ruci i jednom na stolu - pogledavam u novi sat.

Tada se malena ptica, možda i leptir

pojavi usred svjetla

i brzo odleti.

To me je nasmijalo, onako intimno - kako se smiješ samo kada si sam.

Popijem malo.

Nebesko more je prelijepo kada su zvijezde u njemu.

Ali nikada mjesec i zvijezde ne plove zajedno.  

Poneki dim, jedan pogled i dva gutlja, noga preko noge i ruka na trbuhu - druga na nozi.

Opet čvrsto zabijenoj u napuknuti betonski pod.

U deset sati sjedim na plavoj tami,

u krugu kristala s tabletama i pivom,

sa satom u ruci,

ukočen i nestrpljiv čekam,

prelete malene moje ptice.

(leptirice moljca koja voli svjetlost)