jesen | Poezija | Knjiga online

Zima je pocela ostavljati svoje nemilosrdne...

KAO STAKLO Zbog straha ću...

Uskladištio sam u...

...

Svjetlost...

Malešev sam zec u...

protegla se tišina na puteve rosne...

Nalazi se u polusnu. Polako se budi, ustvari...

Religiozni vodič zakopčava...

DNEVNIK Religiozan sam...

Ponekad nam je potrebna vječnost da shvatimo...

Nije bio petak trinaesti (bio je dvanaesti), ali...

stvarnost gubi se u vrtlogu novih...

Pobjegavši na...

(Zima '68) (Zašto ne...

Ležao je na svojoj strani kreveta, do pasa...

Muški pljusak...

Nakon neuspjele...

Hm. Sjecam se spokoja mirnih moslavackih...

ZIMOVKE...

jesen

roza lu
Subota, 10 Listopad 2009
vSjedim uz mirnu jezersku vodu razmišlajam o ničemu, tako volim promatram sebe i sve oko sebe moćan trenutak, briga me za vas jesen oklijeva u granama drveća zelenilo još kratko nadmoćno vlada ipak,nameće se misao o prolaznosti svega, sve ima svoju jesen na kraju život koji živimo posve uspavani uljuljkani nekom uvjetovanom glazbom klatimo se kao lutke na koncima a nitko normalan ne upravlja nama negiramo svjetlo na uglu druge ulice ne želimo ništa novo, mrzimo drugačije ljubav koju ljubujemo ljubeći ljubavnika držimo za opijat bez kojeg ne možemo prijateljstvo što ga dajemo ljudima u prolazu našim suputnicima kroz život, veličamo kao svoja dobra djela koja trebamo činiti o kako smo jadni svi skupa tako u jesen.. sjedim i čekam, ne žuri se niti meni, niti njoj volim život u jesen dok podsjeća na smrt volim kako pada nošeno vjetrom lišće s grana volim ovaj trenutak i sve što u njemu imam..