Sivo nebo.
                                Rijec u daljini.
                                Djevojka na trijemu
                                sjedi u haljini.

                                Oblaci k´o stari ladari
                                plove negdje daljinom jeseni.
                                U povojima kisa.
                                Nikako da ovaj nesnosni
                                vjetar stisa.

                                Smece ispire ulice,
                                prasina podize strah,
                                ne postoji nijedno vedro lice
                                Ljeto im je ukralo dah.

                                Nitko ne spominje more,
                                samo su tu lisca i kore.
                                Nikoga ne zanima vino
                                nije im ispalo onako kako su zeljeli
                                Fino.

                                Starac luta parkom
                                sa svojim vjecnim suputnikom
                                Mrakom.