| IZDANAK SVETA |
|
|
| Vida Nenadic | |
| Petak, 13 Veljača 2009 | |
|
Pođe ponekad srce bez cilja i nade Putem prolaznosti večitog sna Da seme ljubavi krade Sejući ga u nepoznatom predelu dna...
Onda odjedenom shvati da to seme klija I raste u trulini civilizacije U očaju suze nemoći ispija I izrasta u jedinstven plod negacije...
Ko iščekuje skrivenu lepotu noći Može zapaziti u izmaglici daljine Kako raste i cveta puno moći Uzdižući se u neslućene visine...
Možda će nekad i nisko pasti U ponovni zagrljaj zemlji majci miloj Ali će snagom volje ponovo rasti U izmaglici svesti u glavi nečijoj.
|
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|