| I SVE TAKO |
|
|
| Vida Nenadic | |
| Subota, 17 Siječanj 2009 | |
|
U utrobi čoveka zaspala je duša. Vreme teče i nas menja onako u prolazu...
Crvene se još samo krv i ruže. Ovako u javi kao i u snu...
A ovaj krnji život poklanja samo kameno srce. Blagi vetar suši suze očaja. Nestaje zrno po zrno istine, jer je svi traže a od nje beže...
Visoke kule dobrote građene vremenom ruše se iz temelja...
Završena je staza životing puta. Kuda poći danas Kad srce trune u grudnom košu jer ga vlasnik nudi na dlanu a pri tome drži stisnutu ruku u džepu?
Na svakoj stazi luta I ispija krv iz žila iz čijih kapi niču novi dani.
I opet je vreme lažnog sjaja, koje noseći breme očaja srce i dušu razdvaja. I sve tako do beskraja... |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
Komentari
2009-08-1316:41:03 ''Kad srce trune u grudnom košu
jer ga vlasnik nudi na dlanu ''
srce trune u grudnom kosu jer ga vlasnik nudi na dlanu pomalo je kontradikivno, mozda da stavis ''jer ga vlasnik nudi za sitnu paru'' ili nesto drugo
2010-04-0714:34:11 Hvala na sugestiji.