došaptavanje s pjesnikom jedne proljetne večeri u gradu | Poezija | Knjiga online

Hm. Sjecam se spokoja mirnih moslavackih...

Uvijek je negdje, tu, do nas, njena...

RAZGOVARAJU DVE FLASE -NESTO SAM...

DOK SEDIM SAM I DRKAM KURAC RAZGOVARAM SA...

Kad pospremamo bakinu...

JEDNOJ UOBRAZENOJ KRALJICI SU ODEKLI GLAVU NO ONA...

Noćas je opet grad postao vjetar. Ledenim...

Prljavim oblacima žutoga dima sijevaju...

Bi si mi razlog za...

ONA ME VOLI KAO STO LAVICA VOLI...

SISAČKO KINO...

Ne sjećam se točno u kojoj...

IMAM PAPAGAJA ZELENOG KOGA ZOVEM MAKI. MOJ...

KO SU ONI?TVRDE ZA SEBE POZNAJU SEBE DOBRO A...

Suveren ljubavnik...

Kako samo zanijemimo kada se pomuti bistra...

BITI SAM SA TOBOM SAMO TI I JA SAD MI...

U...

JOŠ...

"Razmišljam o tebi...

došaptavanje s pjesnikom jedne proljetne večeri u gradu

roza lu
Ponedjeljak, 05 Travanj 2010
Tužno je razmišljati o kraju na samom početku misli Najluđa sam polovica Platonovih hermafroditskih bića Misliš li ponekad tako dok nas promatraš sa svojih visina Tužno je imati gradske ulice i šetati sam sa sobom njima Nećeš se složiti samnom, kosa se mrsi, a riječi vraćaju licu Tužno je imati ruke koje nikoga ne grle, ruke što samuju Klupa, drvo, pa opet klupa i tako redom, skamenjen pjesnik Sjedi sam, duboko zamišljen i promatra grad u predvečerju Tužno je imati svoje misli zamišljene i razbacane zujalice Sve dok možeš rame uz rame samnom sjediti, šapuće on Tužno je ne radovati se životu u proljetnom mirisu cvijeta Stvarno sam besramni luđak umrtvljen konstantom čežnje Čuo me čovjek na svom vječitom stolcu počasnog građana Tužo je, reče, niti mijenjati s tobom ne bih se htio, tuguješ Odveć i za moj taljeni oblutak u grudima, reče mi za kraj