Tako davno

Bilo je to davno

I sram me je više spominjati

Spominjati koliko dugo...

Koliko dugo nisam ljubila

Koliko dugo nisam sanjala

Koliko dugo nikome vjerovala

Sve je to plod moje mašte

Mog ranjenog tijela

Iskrivljenih misli

Misli da ako nisam bila dovoljna tebi; nisam onda niti drugima

Koliki trag ostavlja jedna nesretna ljubav

Nisam znala do danas

Do danas kad sam se uvjerila

Da se sve kreće dalje

Da se život nastavlja iako sam ja već umrla

Sad kad sam shvatila prazninu u svom srcu

Kad sam dotaknula suhe usne

Pogledala u prazne oči

Sada...

Sada sam napokon shvatila da sam još uvijek

Nesvjesno za tobom patila

Da sam još uvijek sve tjerala

Da nikome nisam vjerovala

A ponajmanje samoj sebi.

I sada kad žalim za tim

Želim moje vrijeme da se vrati

Da ispravim sve ono ne učinjeno

Da dignem već sve propalo

Da spasim uništeno

Sada se kajem što sam ti uopće vjerovala

Tvom povratku se uvijek nadala

Sada mi je žao što nikome nisam šansu pružila

Što sam samu sebe iz dana u dan uništavala

Sad mi je žao jer znam...

Jer vidim da nisi tog vrijedio.