oko mene se stvara sjeme zla,

a svaki trag me tajno smeta.

ja sam napustena

bacena sa onog drugog svijeta

iza uglova strahovi zovu mi ime,

blijede oci, hladan zvuk tisine.

granicnim umom kroz slojeve godina

na dobrom sam putu stala

od onoga nista jos samo stotina

jer predaleko sam pala

generacijski jad presao je u muke

na hladnim zidovima supljih imena,

sve je proslo kao da je jucer,

zapisano na trenutke,

a oblik daje jos samo uspomena

glupa ravnodusnost, a gorkih sam misli,

kao imun na osjecaj u prvom mahu,

ispunjena rupom, a opet u praznini

svladavam se u nabijenom strahu

i sad je ludilo posljednji spas,

suza posljednja nada

puknuta slika iza nas,

 a staklo bode jos i sada.

ovaj zivot samo je opravdanje

za iskrivljeno zivljenje u krivom postoru

Crno srce, jos jedno obecanje

a zelje se ostvaruju dok ne utopnu.