| Crna Samoj Sebi |
|
|
| Naomi Tucker | |
| Utorak, 16 Rujan 2008 | |
|
Ja znadem da stvari za mene sad ne izgledaju baš najbolje Iako je nebo još uvijek plavo Sunce je zašlo I ja stojim na obzorju Crna samoj sebi
Stojim tako okružena drugima
A onda se sjetim, sutra je novi dan
I ova tama koja nas podilazi |
| « Prethodna | Sljedeća » |
|---|
Komentari
2008-11-1219:07:34 gramatika,sintaksa,pjesnikinjo,pisati poeziju jako je teško,nije to
samo nizanje riječi bez dubljeg smisla,pročitaj nešto teoretsko o poeziji
2009-01-2217:19:27 pa, studirala sam knjizevnost u njemackoj i u americi
osobno, ne drzim puno do tocki i zareza - ne u poeziji
2009-11-2518:20:39 Nije realna pjesma,ne prikazuje ništa imaginarno i ništa stwarno pjesnik poezije nikada nije u sredini.
2009-11-3019:15:40 Linna pjesnik moze biti gdje god hoce dok pise svoju pjesmicu, moze sjediti na zahodu ako mu se prohtije, i moze naskrabati pjesmicu na papiru kojim si je obrisao dupe - bez uvrede, tek vizualno objasnjenje. Ono sto se tebi cini "u sredini" nekome drugome ce biti jako realno a nekome trecem totalno nerazumljivo, mozda i kodirano. U prilazu pjesmici, nema jedinstvenog nacina. Deset citaca je mogu objasniti na deset nacina i jos ne pogoditi pjesnikove misli.