Kada se ujutro probudim, prvo na što pomislim je:

Bože, kako divan dan!

Pun zaglušujuće buke i smoga,

novih prilika da prevari svoj svoga.

Tako predivna zračenja nas bude

i krik umirućih ptica!

Zatim svi tupe kako je divno biti dijete,

kakve nas prilike za tlaku čekaju

i novi načini trovanja tuđim vizijama i snovima!

Previše nepotrebnih informacija

na hard disk sa malo memorije trpaju,

a kad računalo zablokira krive spam i viruse!

Kako je divno biti ja!

Promatrati kako svijet odlazi kvragu

i ne moći ništa učiniti!

Divno je znati da te u budućnosti

čeka crna rupa koja guta sve

ambicije, kreativnost i slobodu!

Super je  znati da ćeš postati samo lice

u pozadini pejzaža života

i da će ti novac vladati životom!

Znati da svi tvoji snovi gube realizam

dok odrastaš i dok istina blijedi!

Kad shvatiš da si pogriješio,

već će crna teta kucati na vrata

sa poslijednjom dozom lijeka

protiv boleštine koju si pokupio

na poslovnom putovanju!

Bože, kako divan dan!